O proslavi feste sv. Vlaha u razdoblju između dvaju svjetskih ratova u pojedinim većim gradovima Kraljevine Jugoslavije dubrovački tisak redovito je obavještavao svoje čitatelje.
Najčešće se spominju okupljanja u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i Splitu, u gradovima u kojima je živjelo najviše Dubrovčana.
I iseljenici s dubrovačkog područja slavili su svoga vjekovnoga nebeskog zaštitnika. Novinska izvješća iz prekomorskih zemalja, što je sasvim razumljivo, bila su rijetka.
Opis feste bio bi objavljen ako bi netko od sudionika poslao pismo uredništvu "Narodne svijesti" s opisom događaja.
Navest ću kako su iseljenici s dubrovačkog područja proslavili festu sv. Vlaha u New Yorku 1936. i 1938. godine te u Limi 1939. godine.
U "Narodnoj svijesti" od 26. veljače 1936. godine, broj 8., zabilježeno je:
Na dan Gospe Kandelore, uoči Sv. Vlaha, Dubrovčani nastanjeni u New Yorku i okolici proslavili su svog patrona i dubrovačkog parca Sv. Vlaha.
U luksuznoj dvorani restauracije "Dubrovnik" (364 W. 23rd Street), koja je vlasništvo Dubrovčanina g. Iva Nikića i Pelješčanina g. Nika Miškova, upriličena je festa s banketom, a već u 8 sati svi su stolovi bili zaprimljeni.
Proslavu je otvorio nazdravicom po starome običaju g. dr. A. Mooney, rogjeni Dubrovčanin i jedan od najstarijih u koloniji.
Nakon nazdravice slijedila je večera, a preko večere goste je oslovila g. ca Marica Vlahović Stijepova, učiteljica, koja je rodoljubnim riječima ocrtala značaj ove proslave. I istakla moć bijeloga barjaka sa svečevim likom.
Zatim je uslijedilo kolo uz lijericu, koju je udaro g. Antun Šutić iz Lisca. Kolo je izveo g. Niko Jeljenić st. iz Stupe s Maricom, kćerkom g. Nika Zeca iz Ošljega. Zatim je goste podarila sa nekoliko dubrovačkih napjeva mlagja kćerka Dr Mooney.
Preko zabave svirali su poznati radio umjetnici Balkan Mountain Men, tamburaši g. Milana Vernia.
Naša dubrovačka migracija u velegradu New Yorku broji do nekih 300 obitelji iz grada i okolice, a bio je prisutan tek malen broj.
Uz prisutnih, zabilježili smo slijedeću gg. sa gospogjama: Dr A. Mooney, Vlaho S. Vlahović, publicista, kap. J. Žuljević, kap. Tonković, Ivo Primorac, Ivo Mikić, Niko Mišković, Byer, Jozo Karaman i Niko Burin; od gospogja: Marica Zec-Negroni i Stefanija Nikić; od gospogjica Marica S. Vlahović, Rose Šilić, madeline i Rose Udiljak, Pjantanida i Mooney; od gospode: Mato Kučer, Pero Balić, Lujo Beato, Vito Boehm, Niko Jeljenić ml., Niko Jeljenić st., Šutić, Niko Karaman, Oskar Trkulja, Toni Desković, Ivo Rapanić, Pero Elaković, Bartul Biočić, Vlaho Glavor i još nekoji za čije ime nijesmo saznali.
Zabava je potrajala do zore. Tako su eto naši u New Yorku proslavili dan Sv. Vlaha. Čast Dubrovčanima i vječna slava Sv. Vlahu i na moru i na suhu!
"Narodna svijest" od 23. veljače 1938. godine, broj 8., prenosi newyoršku proslavu:
Dne 3. veljače održala se je u New Yorku svečana sveta misa prigodom našeg Parca sv. Vlaha. Službu i grličanje otslužio je velečasni Zvonko Mandurić, ali uslijed radnog dana, broj naroda nije bio u punom broju.
Dva dana nakon toga, u subotu 5. veljače, proslavila je naša naseobina taj dan na slijedeći način.
U prostranim prostorijama Lincoln Tunnel Restauranta (kod g. Joza Dugandžića), održala se je bogata večera, kojoj je učestvovalo oko 120 gragjana stare naše Republike Sv. Vlaha, ovogodišnji festanjuli bili su g. Ivo Grgurević Ivov rodom iz Rijeke Dubrovačke, potomak starih dubrovačkih kapetana i g. Jozo Žuljević, pom. kapetan.
Stoloravnateljem bio je g. Grgurević. Njegovi lijepi i rodoljubivi govori preko večere oduševili su sve prisutne i mnogima suzu na oko natjerali.
Osim g. Grgurevića te večeri govorili su: g. Dr Mooney, jedan od najstarijih naših sinova ovdje, pa zaslužni naš g. Miho C. Barović, rodom iz Ponikava, svršeni kapetan, a danas član najveće svjetske banke, Chase National Bank, koji je govorio o prošlosti i slavi našeg pomorstva.
G. ca Marica Vlahović, učiteljica iz Dubrovnika, uz kratko izrečeni govor u ime Dubrovkinja podarila je još prisutne recitacijom Preradovićevog "Putnika" da na taj način svrne naše misli k rodnoj grudi.
Još su govorili gosp. Tomo Kristić, g. Ivo Beasić, g. Jozo Fabris i g. Duper.
Nakon večere povedeno je kolo uz lijericu koju je udarao g. Vlaho Glavor iz Ponikava, a kolo je izveo g. Miho Barović, koji nam je potvrdio da se ono naslijeđeno dobro ni u tugjini ne zaboravlja.
Stranih gostiju te večeri bilo je takogjer. Dubrovčane je počastio svojim govorom g. Linke, rogjeni Zagrebčanin.
Ovogodišnjom spremom za proslavu Sv. Vlaha upravljao je g. Vlaho S. Vlahović, poznati naš publicista, kome je suradnjom pomogao naš vrijedni g. Mato Kučer.
Sa veseljem bilježimo da je dvorana bila iskićena zelenilom: maslinom, ružmarinom, lovorikom i palmom, koje je zelenilo Dubrovčanima darovao čuveni naš "kralj smokava" iz Fresna u Kaliforniji g. Stjepan N. Mitović.
I da se ne zaboravi, glavni stol resila je naša dubrovačka dvoboja crven-modri barjak, na kojemu se isticala fotografija sv. Moći našega Parca.
Tako smo eto mi Dubrovčani proslavili Dan naše slave.
Brzojavni pozdravi su stigli; Don Gjuro Violić iz Joliet, III. poslo je svoj blagoslov, te g. Antun Vukota u ime Bratstva Sv. Vlaha iz San Frančeska u Calif., g. Gjuro Gira iz Oaklanda i g. Lujo Beato iz New Yorka.
Svaka hvala braći i sestrama i neka je Sv. Vlahu u našem Gradu na čast.
"Narodna svijest" od 22. ožujka 1939. godine, broj 12. piše o proslavi blagdana u Limi:
Za svakog Dubrovčana dan Svetog Vlaha je najveći blagdan u godini, pa svijesni toga okupili smo se i mi u dalekom svijetu da taj dan što dostojnije proslavimo.
Većina naših iseljenika ovdje u Limi je baš sa teritorije Stare Dubrovačke Republike, pa zahvaljujući tome skupilo nas je jedno pedesetak na čelu sa našim počasnim konzulom, gosparom Antunom Ćurlicom, prvo na svetoj Misi u crkvi Mercedera, a zatim na skupnom objedu za vrijeme kojega je svaki od nas bio duhom u Starom kraju.
Ove godine je po prvi put u ovim krajevima kapelan naše kolonije izvršio grlićanje svih prisutnih, što je bila jedna novotarija za naše zemljake nedubrovčane, te koja ih je jako obradovala i razveselila.
Za vrijeme samog objeda naš mladi iseljenik g. Božo Fortunić održao je jedan kratki, ali lijepi govor, u kojemu se je osvrnuo na nekadašnju moć i slavu starog Dubrovnika na političkom, ekonomskom kao i kulturnom polju, zatim nam je prikazao Dubrovnik danas.
Spomenuo nam je njegov turizam, kao i sve njegove ljepote koje pritežu mnoge strance, pa i okrunjene glave u njegovu blizinu.
Završio je riječima: "Dubrovčani, neka je vječna slava Svetom Vlahu našem zaštitniku i na kopnu i na moru", poslije čega je slijedio aplauz i odobravanje g. Fortuniću.
Po svršenom objedu slijedila je tombola, za vrijeme koje se je vikača brojeva, kao i sretne dobitnike izgagjalo jabukama i narančama, već za to unaprijed spravljenim.
Čista dobit od prodaje kartela iznosila je 217 sola, što promijenjeno u sterline po kursu za svaku sterlinu S. 23,37.5 iznosi ukupno devet sterlina pet šilinga i osam penija.
Isti iznos namijenjen je Dječjem zakloništu u Dubrovniku kojega šaljemo današnjim danom čekovnim računom broj 18783.
Iako nas dijele hiljade i hiljade milja od našeg lijepog Dubrovnika, mi smo ipak uvijek duhom uz njega, uvijek ga se rado sjećamo i uvijek spominjemo. Mato Galjuf (mlagji)
Damir Račić
