Dobro je iz povijesti "iščupati" neke aktivnosti hrvatske dijaspore u borbi za pravo istine na život i slobodu Hrvatske. Ovdje je izvadak članka iz tjednika "Danica" koji su izdavali hrvatski franjevci u Chicagu. Vijest je objavljena 30. lipnja 1954. godine. Bio je to veliki događaj koji je snažno odjeknuo hrvatskom dijasporom toga vremena.
Delegacija hrvatskih svećenika u Washingtonu kod predsjednika Eisenhowera i američkog senata
Delegacija hrvatskih svećenika iz Amerike posjetila je predsjednika Udruženih Američkih Država gospodina D. Eisenhowera 15. lipnja o.g. U delegaciji su bili: presvijetli monsinjori: John S. Juriček, Omaha, Nebraska, Mijo M. Domladovac, Akron, Ohio, Josip Mišić, Cleveland, Ohio, vlč. Dr. Stjepan Lacković, Lackawana, N.Y., Sebastijan Lončar, Pittsburgh, PA, i Fr. Silvije Grubišić, Ambridge, PA.
Prema zaključku Saveza, u delegaciji je imao sudjelovati dr. David Zrno, ali je u posljednji čas iz nepredviđenih razloga od toga morao odustati.
Pet minuta prije urečenog vremena, gosp. predsjednik već je bio spreman da nas primi i sasluša. Nakon što je predsjednik Saveza Msgr. Juriček zahvalio gosp. Eisenhoweru za zauzimanje, što ga je pokazao sa svojom Vladom prema hrvatskom metropolitu dru. Alojziju kardinalu Stepincu, omogućivši dvojici liječnika iz Amerike da kardinalu priskoče u pomoć u njegovoj bolesti s posebnim lijekovima, poveo se intiman razgovor o hrvatskoj stvari.
Delegacija je potanko izložila teško stanje Crkve u Hrvatskoj, proganjanje i zatiranje hrvatskoga naroda po komunistima. Posebno smo naglasili da je Hrvatski Narod silom dva puta bio strpan u državnu tvorevinu "Jugoslaviju" koja je bila, jest i uvijek će biti tamnicom hrvatskom narodu.
S još nekoliko pojedinosti zaključili smo audijenciju u uvjerenju da u svom predsjedniku imamo čovjeka velika srca, koji iskreno suosjeća sa svim potlačenima i koji bi se najbolje osjećao kad bi svi narodi živjeli u slozi, ljubavi i slobodi djece Božje. Svi smo bili ugodno iznenađeni lijepim prijemom.
Članove hrvatske delegacije u Bijelu kuću dopratio je zastupnik iz države Pennsylvanije gosp. Louis E. Graham. Nakon audijencije u Bijeloj kući, delegacija je posjetila ministarstvo vanjskih poslova (State Department).
Upalo nam je u oči da su faktori na ovom odlučnom forumu bolje informirani o hrvatskom pitanju sada nego što su to bili prijašnjih godina. Sjećamo se kako smo ih nalazili prije, kad su jedva što znali o Hrvatskoj, i bilo nam je teško što smo morali tumačiti elementarne stvari.
Ovaj put smo bili pod dojmom da govorimo s ljudima koji dopuštaju da postoji i hrvatski problem. Pripravljeni Memorandum sa 143 potpisa hrvatskih svećenika, kao i dvije publikacije izdanja "Croatia" iz Chicaga: "Croatia and Serbia" i "A Review of Croatian History" bile su primljene s interesom koliko na ministarstvu vanjskih poslova toliko i od članova senata i Donje kuće.
Jedan od zamjenika gosp. Dullesa osobito se ljubaznim pokazao. Delegacija je posjetila kancelariju apostolskog delegata te mjesnog preuzv. gosp. nadbiskupa, koji se je s ljubavlju zanimao za Hrvatsku i kardinala Stepinca, o čemu je dr. Lacković potanko izvijestio.Tri dana je delegacija obilazila od vrata do vrata; upoznavali smo, upozoravali smo, informirali i tražili za pravednu hrvatsku stvar. Prije odlaska smo priredili konferenciju za štampu kojoj je prisustvovalo dvanaestak dopisnika.
Institucija američkih biskupa, NCWC, odjeljenje za štampu, pokazalo je osobito veliko zanimanje. Kasno u noći ostavili smo Washington i povezli se autom prema New Yorku do sjedišta Udruženih naroda.
Bili smo i umorni, ali je umor bio sladak jer smo ga podnijeli za Hrvatsku. Sutradan, 17. lipnja, podnijeli smo Memorandum i drugo kod stanovitih krugova u Udruženim narodima. Sve u svemu, našli smo plemenitih srdaca, sijali smo u njih hrvatsku istinu te se nadamo, ako bude Božja volja, da će u dužno vrijeme donijeti ploda.
Kako je običaj u sličnim okolnostima, ne smije se sve staviti na veliko zvono, što se je reklo i čulo, a posebno se ne običaje direktno citirati predstavnike jedne vlade, ipak možemo sa zadovoljstvom izjaviti da smo našli razumijevanje i sućuti za našu pravednu stvar.
Saveznici su 1944. odlučili podijeliti Jugoslaviju 50%/50%. Rusi su na Srijemskom frontu sukladno dogovoru čekali do travnja. Tko zna da li bi Hrvatska završila u Titovoj državi da se kler 1944. opredijelio za demokraciju i to dokazao Zapadnim saveznicima.