Školstvo Tajvana

Dobro se dobrim vraća

Učenici
Foto: Tea Dimić
1/3
23.05.2016.
u 12:53

Trebam li naglasiti kako sam se tek osjećala kada mi je rekla da već s 13 godina počinju učiti o izborima, sastavljanju Vlade, demokraciji i ostalim velikim riječima za jednog jedva tinejdžera?

Sjećate li se mog posljednjeg članka o dobroćudnosti Tajvanaca? Nakon što sam ga napisala bojala sam se da ću ureći cijeli doživljaj i početi otkrivati njihove loše strane.

Razmišljajući i pričajući o tome s prijateljicom, zbog dodatnih primjera u posljednja dva tjedna samo sam se dublje uvjerila u istinitost napisanog. Nevjerojatno koliko su me puta ljudi ovdje ostavili bez teksta. U pozitivnom kontekstu, naravno. Mogla bih ponovo pisati samo o tome! Možda je razlog takvom ponašanju predmet u školi koji sva djeca imaju, u prevedenom značenju s kineskog na engleski pa s engleskog na hrvatski, a zove se "Kako biti dobar Tajvanac". Šalim se. Biti dobra osoba postaje se odgojem, to dolazi "od doma" kako bi se reklo, ali istina je da ovakav predmet postoji.

Djetetu koje poprilično dobro zna engleski jezik bilo je ipak malo teže objasniti što sve to u detalje znači. Primjeri "kako biti dobar Tajvanac" koje mi je prijateljica uspjela prevesti odnose se na učenje o tajvanskim zakonima i Vladi, računanju poreza, poznavanju kulture i povijesti zemlje, političkom i ekonomskom odnosu s Kinom, podizanju zastave, pjevanju himne svako jutro prije nastave...

Foto: Tea Dimić

Naravno, nisu sve škole jednake i ne uče svi isto, ali je zanimljivo čuti kako to ovdje funkcionira. Osjećala sam se poprilično nesposobno pred činjenicom da bi jedna 14-godišnjakinja lakše, bolje i brže ispunila poreznu karticu od mene te da već u tim godinama razumije što ona znači.

Trebam li naglasiti kako sam se tek osjećala kada mi je rekla da već s 13 godina počinju učiti o izborima, sastavljanju Vlade, demokraciji i ostalim velikim riječima za jednog jedva tinejdžera?

Vraćam film godinama unatrag i pokušavam se sjetiti o čemu smo mi učili u sedmom razredu osnovne škole. Gotovo sigurno ne o predsjedničkim i parlamentarnim izborima, nisu nas učili ni o spolnoprenosivim bolestima, ali ni o ovisnošću o drogama i alkoholu kako uče njih. Možda bismo trebali razmisliti o uvođenju takvog predmeta u škole? Kako biti dobar Hrvat/ica?

Jednom sam već rekla da djeca svako jutro čiste učionice, dvorišta, hodnike. Nastava počinje u 7.40 i traje sve do 16.30 sati. Ovisno o tome pohađaš li osnovnu ili srednju školu razlikuje se vrijeme za odmor, ručak i/ili igru.

Neki i spavaju u školama. Sve se ulaže u obrazovanje djeteta i roditelji su jako ambiciozni pa je raspored jednog školarca natrpan od jutra do mraka, čak i vikendima. Nakon završetka nastave učenici odlaze u druge škole, specijalizirane za određene predmete u kojima slušaju dodatan sadržaj, pripremaju se za ispite ili imaju instrukcije iz predmeta koje ne razumiju najbolje. Već je kasno poslijepodne, ali radni dan za većinu njih još uvijek nije završio. Dodatne instrukcije iz engleskog, glazbene škole, ritmike, sporta... Tajvanci obožavaju klasičnu glazbu pa je i potražnja za učiteljima klavira, violine, ali i bubnjeva velika.

Osim o sposobnostima djeteta i ambicijama roditelja veliku ulogu u njihovom rasporedu igra i financijska situacija obitelji. U zajednicama u kojima oba roditelja rade djeca imaju gušći raspored jer si to mogu omogućiti pa vikendima imaju još dodatnih sati, radove na projektima ili natjecanja. Pitam se, kada njihova djeca odmaraju?!

Foto: Tea Dimić

Kao što sam već rekla, raspored ovisi o financijama, prema dobroj, staroj i poznatoj uzrečici "koliko para toliko muzike". Žalosno je što možeš procijeniti čiji roditelji imaju, a čiji nemaju, bez obzira na to što sva djeca nose uniforme, kada ih ponedjeljkom pitaš: "Što ste radili ovaj vikend?", pa ti kažu: "Gledali smo TV i igrali igrice!" To je ujedno i odgovor kada ih pitam što vole raditi u slobodno vrijeme.

Piknik na plaži? Ne. Odlazak na izlet u planine? Ne. Igranje s prijateljima ili odlazak u kino? Ne. I dok jedni ne znaju gdje im je glava, a gdje rep od obveza, drugi ne znaju što sve još mogu raditi poslije škole, umjesto gledanja televizora, jer nemaju novaca. Još žalosnije od toga je kada imaju mogućnosti, ali roditelje nije briga.

Bilo kako bilo školstvo na Tajvanu ima svoje prednosti i mane, baš kao u svakoj drugoj zemlji.

>> Lijepo mjesto za život: Prodavačica je htjela platiti stvari umjesto mene
>> Uskoro se vraćam kući!
>> Zašto Tajvan?

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije