Na dan odlaska metkovskog misionara o. Ante Gabrića u zemlju svojih čežnja, u Indiju prije 80 godina, u srijedu 18. srpnja, a u povodu 30. obljetnice njegove smrti, kao i smrti fra Alekse Benigara, u Gradskoj knjižnici u Metkoviću održano je predavanje o dvojici hrvatskih misionara, koji su umrli na glasu svetosti u razmaku od deset dana – o. Gabrić 20. listopada u Bengaliji, a fra Benigar 1. studenog u Rimu 1988. godine.
Predstavljena je i knjiga Metkovke prof. Matije Maše Vekić "Put svetosti fra Alekse Benigara" o kojoj je govorila književnica Ružica Martinović Vlahović, dr. med. i autorica djela.
O. Aleksa Benigar, po krštenju Franjo, rođen je u Zagrebu 1893., s 14 godina stupio je u franjevački red, bio je misionar u Kini, odakle je protjeran 1954., te je do smrti živio u Rimu.
Kao i o. Gabrić, čijeg se odlaska u Indiju još dobro prisjeća Mašina majka, tada devetogodišnja djevojčica Jurka Bebić, napose oproštaja s djecom i igrokaza o svetom Tarziciju, malom mučeniku Euharistije, kojega su priredile metkovske redovnice i povele u procesiji po dvoje da ga isprate do rive, i fra Aleksa je samo nekoliko puta bio u rodnom Zagrebu, prvi put, kada je 1956. posjetio blaženog Alojzija Stepinca u Krašiću, i poslije Stepinčeve smrti kada je skupljao dokumente o njegovu životu i mučeništvu.
Njegov otac Ivan, vrlo ugledna i značajna osoba, bio je zagrebački srednjoškolski profesor, koji je predavao matematiku, a čiji su učenici bili i Antun Gustav Matoš, Miroslav Krleža i blaženi Alojzije Stepinac.
Fra Aleksa objavio je više teološko-duhovnih knjiga za svoje studente, buduće domaće kineske svećenike i poslije u Rimu. Duhovne vježbe držao je franjevačkim svećenicima studentima iz cijeloga svijeta, kao i redovnicama raznih družbi.
Godine 1974. u Rimu je izdao knjigu na hrvatskom jeziku o kardinalu Stepincu kojoj do danas nema premca. Djelo "Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal" objavljeno je i u Zagrebu u proširenom izdanju 1993.
Postupak za proglašenje blaženim o. Alekse započeo je 1995., a 2008. završen je prvi dio postupka i poslan Kongregaciji za kauze svetih u Vatikanu. Godine 2007. njegovi zemni ostaci s Mirogoja su preneseni u kriptu franjevačke crkve na Kaptolu.
I o. Ante i fra Aleksa željeli su biti misionari i mučenici, mada ne krvni, mučenici su svakako svojom željom i svojim trpljenjem, svojim životom. Čak su i prosili za različite potrebe – o. Ante za svoje bijednike u Indiji, a fra Aleksa dok je još bio u gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu Zagrebu, kad je njegova, tad mlada Provincija svetih Ćirila i Metoda zapala u dugove. I o. Ante Gabrić i o. Aleksa izuzetno su cijenili misu, klanjanje pred Presvetim Sakramentom i ispovijedanje, a djetinjom ljubavlju voljeli su Blaženu Djevicu Mariju i molili krunicu. Kada su o. Gabriću 1954. javili da mu je umrla majka, zaplakao je i zapitao: "Može li majka umrijeti?"
Program je glazbenom uljepšao mandolinski sastav župe svetog Nikole biskupa iz Metkovića, a prije početka programa riječima dobrodošlice sve prisutne pozdravila je ravnateljica knjižnice Vesna Vidović.
