Hrvatska zajednica grada Sydneya jedinstvena je među ostalim u našoj dijaspori cijeloga svijeta jer ima još uvijek najviše hrvatskih socijalnih klubova, točnije šest; “Sydney”, “Dalmacija Sydney”, “Bosna”, “Braća Radić”, “Kralj Tomislav” te “Istra”. Ti klubovi okupljaju uz sebe folklorna društva, sportska( nogomet, boćanje,) a u mnogima od njih organiziraju se razna druženja i događanja kao svadbe, krštenja, proslave rođendana, i slično. Uz hrvatski klub “Kralj Tomislav” nalazi se i stadion te nogometni klub nekadašnja “Sydney Croatia” danas pod imenom “Sydney United 58FC” no u neposrednoj blizini nalazi se još jedan hrvatski nogometni klub doduše nižeg ranga pod imenom “Kralj Tomislav- Edensor Park” a u njegovoj veteranskoj sekciji u kojoj igraju oni stariji od 35 godina u subotu, 19.9.2020. na utakmici između momčadi “Kralja Tomislava” i FC Bossy Liverpoola od nogometa se oprostio gospodin Tomislav Lerotić koji je dugogodišnji predsjednik ne tog nogometnog već jednog od ovih šest nabrojanih socijalnih hrvatskih klubova iz Sydneya, točnije on je predsjednik kluba “Kralj Tomislav”.
Nakon odigrane utakmice koja je počela u tri poslijepodne, a koju je Tomislav Lerotić predvodio za ovu priliku s kapetanskom vrpcom oko ruke, uslijedio je dirljiv oproštaj uz skupinu vjernih navijača, suigrače i članove obitelji. Sa slavljeničkom tortom te prigodnim poklonima uz uobičajeno ukusan roštilj, druženje i prisjećanje nogometnih zgoda gospodin Tomislav Lerotić ispraćen je u nogometnu mirovinu.
Novinar portala Domovina pribilježio je izjave gospodina Lerotića i nekih od njegovih prijatelja te suigrača.
Tomislav Lerotić – Trideset godina sam bio igrač ovoga klub, točnije od 1990. godine od svoje prve registracije, doduše jedno kraće vrijeme nisam igrao radi loma nogu, prvo sam igrajući slomio jednu u igri, oporavio se i nastavio igrati, no onda sam slomio opet u igri i drugu nogu. No opet sam se oporavio i jasno nastavio dalje. Bila mi je čast igrati sa zvijezdama sydneyske Croatie poput Velimira Kuprešaka, pokojnog Ante Bošnjaka, te Zorana Jurice, Vinka Blaževića, i puno drugih. Osvajali smo mnogobrojna prvenstva i kupove igrajući na terenima širom Sydneya i Australije, imam mnogobrojne medalje i priznanja ni sam ne znam koliko. Bili smo doista dobar tim pa evo i u mojoj zadnjoj utakmici pobijedili smo naše sportske suparnike porijeklom iz Bosne i Hercegovine – FC Bossy Liverpool sa 6-1. Ova naša liga je s igračima iznad 35 godina a pošto ću ja sljedeće godine imati ako Bog da šezdeset godina, meni je ovo kraj igračke karijere, no biti ću i dalje uz ovaj tim. Hvala još jednom svima!
Miroslav Mutabdžija, menadžer kluba: 'Ja sam ovdje u klubu već 35 godina, a gospodin Tomislav Lerotić ili “Stric” kako ga mi između sebe zovemo s nama je trideset godina. Naši počeci vezani su uz park kraj bolnice u Fairfieldu gdje smo počeli igrati te je tako i rođena ideja o klubu'.
Gospodin Lerotić je doista volio ovaj klub a to svjedoči činjenica o tome da je dva puta lomio noge no nije odustajao od igre. Ovaj klub je jasno i više od sporta, tj. druženje i prijateljstvo. Prije smo imali više mladih i raznih uzrasta po godištima što pokušavamo i danas nastaviti koliko možemo. Imamo ljude koji nas gledaju i prate, imamo i sponzore koji financiraju zajednička druženja uz hranu i piće nakon utakmica.
Zoran Jurica, trener kluba: 'U klubu igram trideset i pet godina, a kao trener sam nastupio nakon smrti pokojnog Ante Bošnjaka 2014. godine. Naš igrač Tomislav Lerotić je doista zaslužio ovakav oproštaj sa svojim igračima, obitelji i prijateljima. Kao igrač Tomislav je bio pravi borac, igrao je kao obrambeni – lijevoga beka. Tomislav je baš pravi Imoćanin sa velikim srcem, a na današnjem za njega zadnjem igračkom nastupu bio je i naš kapetan momčadi'.
Vinko Blažević “Babo”, kapetan kluba: 'U klub sam došao 1989.godine. Tomo je bio odličan igrač u obrani, taj nikada nije odustajao, živio je za ovaj klub, a ostati će i dalje s nama, no sada ne više kao igrač. U mojoj obitelji nas je rođeno desetero što braće što sestara, i moj najmlađi brat zvani “Ćoćo” igra u ovom klubu, a Tomislav mi je kao jedanaesti brat u mojoj obitelji. Tomislav je nadasve dobra i poštena osoba, a bome bio je i dobar igrač. Hvala mu na svemu i na ovih trideset godina igranja za naš klub “Kralj Tomislav” iz Edensor parka'.
