Svetište Vodica-Mariakert nalazi se oko 2 km sjeveroistočno od sela, smješten je najviši kip Blažene Djevice Marine na svijetu, koji je rađen dvije godine, i koji je visok je 10,53 metra. Autor kipa je mađarski kipar István Rigó iz Pečuha, a kip je načinjen od nehrđajućeg čelika. Zanimljivo je da je ovaj kip dao napraviti jedan imućni mađarski Hrvat i to prema uzoru na isti u Chicagu, ali sa zahtjevom da bude pola metra viši od američkog uzora. Kip je blagoslovio 2008. godine kalačko-kečkemetski nadbiskup mons. Balázs Bábel. Ovo svetište spominje se prvi put od 1830, kada se, prema kazivanju, jednom od seljaka kojem se dok je napajao stoku na tamošnjem izvoru ukazala Gospa. Santovačka vodica tradicionalno je marijansko proštenište Hrvata Bajskog trokuta.

Naselje u Bačko-kiškunskoj županiji, 30 km južno od Baje, pored graničnog prijelaza Santovo-Bereg (Bački Breg, Srbija). Prvi pisani spomen potječe iz 1000. godine, iz vremena vladavine kralja Stjepana. Tada se bilježi kao Zantow, nedvojbeno mađarskoga podrijetla, označuje „szántó“, to jest oranicu. Godine 1543. prvi put se bilježi pod slaveniziranim imenom Szantova. Najveći događaj u 17. st. bio je posjet beogradskog biskupa Marina Ibrišimovića koji je 17. listopada 1649. g. pohodio Santovo gdje je u crkvi posvećenoj Velikoj Gospi krizmao 350 osoba. Santovačka župa, posvećena Velikoj Gospi, utemeljena je 1715. g., s filijalama Bereg (do 1752.) i Kolut (do 1757.). uskraćivanja jezično-liturgijskih prava u crkvi, 1899. g. dio santovačkih Hrvata prelazi na pravoslavlje. Potomci Šokaca koji su se prekrstili danas se smatraju Srbima. U to vrijeme Mađari zadobivaju polovicu crkvenih obreda. Od 1904. selo se službeno bilježi kao Hercegszántó. Godine 1946. u Santovu je utemeljena Hrvatska osnovna škola, a 1949. i vrtić. To je jedina ustanova koja se je u jednom malom naselju očuvala do danas. Hrvatski vrtić, osnovna škola i učenički dom u Santovu od 2000. godine djeluje u održavanju Hrvatske državne samouprave.