Savez hrvatskih društava u Sloveniji i HKD "Pomurje" iz Lendave 2018. objavili su knjigu "Hrvati u Sloveniji" autora Marine Perić Kaselj i Filipa Škiljana, ravnateljice i znanstvenog suradnika Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu. Oni koje više zanimaju hrvatsko-slovenski odnosi znaju da je 1997. upravo ovaj institut izdao knjigu "Hrvati u Sloveniji", zbornik radova s istoimenoga znanstvenog skupa, opsežno djelo s više od 500 stranica. Onima koji žele širok i strukturiran pristup temi Hrvata u Sloveniji preporučuje se knjiga iz 1997. Ono što nudi rad Marine Perić Kaselj i Filipa Škiljana nešto je bitno drukčije.
Uvodni dio knjige upućuje čitatelja u demografske pokazatelje Hrvata u Sloveniji, poučavanje hrvatskog jezika i slično, dok središnji dio knjige predstavlja 13 hrvatskih udruga u Sloveniji. "Tajna" djela je u onome što autori nazivaju "dubinskim intervjuima" s pripadnicima hrvatske zajednice u Sloveniji. Tako se upoznajemo s mnogobrojnim ljudskim sudbinama, različitim, a opet sličnim iskustvima. Treba ovdje izdvojiti podatak da 1991. više od 22 posto Hrvata u Sloveniji nije imalo završenu ni osnovnu školu, 26,8 posto ih je završilo osnovno obrazovanje, 4,5 posto bilo je visokoobrazovanih, što znači da je oko polovice Hrvata u "deželi" bilo bez srednje škole.
Razlike u iskustvima
Većina intervjuiranih ističe kako u Sloveniji nije naišla na otvorenu diskriminaciju.
"Ako si bio marljiv, Slovenci bi te cijenili". Upravo to poštovanje profesionalnog angažmana mnogi ističu kao izrazito pozitivno obilježje slovenskog društva. Na drugoj strani naglašava se i postojanje "staklenog stropa", neformalnog ograničenja za profesionalno i društveno napredovanje "neslovenaca". Migranti su morali znati "gdje im je mjesto".
Iskustva Hrvata u Sloveniji razlikuju se ovisno i o području njihova podrijetla pa su velike razlike između iskustava Hrvata iz Međimurja i Žumberka i onih iz Bosne i Hercegovine. Međimurci naglašavaju stoljetnu povezanost sa slovenskim stanovništvom u susjedstvu s kojim dijele sličan jezik, kulturu i mentalitet, što je i razlog njihove razmjerno brze asimilacije u slovensko društvo. Slično vrijedi i za Žumberčane koji imaju mnogo toga zajedničkog sa susjedima u Beloj krajini, dok je bitno drukčije iskustvo Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Premda i oni ističu prednost slovenskog društva koje njeguje kult rada, oni se susreću s mnogo većim preprekama nego što je to slučaj s Hrvatima iz pograničnih područja.
U hrvatskoj zajednici u Sloveniji vrlo su različiti i doživljaji identiteta u sklopu kojih se međusobno čas nadopunjuju, a čas sukobljavaju hrvatski identitet, regionalni identiteti i osjećaj lojalnosti novoj domovini. Knjiga "Hrvati u Sloveniji" nevelikog je opsega (80-ak stranica), ali je unatoč tome vrlo vrijedan doprinos istraživanju Hrvata u Sloveniji.
Marin Knezović
