Iz tiska je u nakladi Hrvatske matice iseljenika upravo izišla knjiga ''Apostolsko djelovanje hrvatskih sestara u inozemstvu'', autora Joze Župića, svećenika zapaženog spisateljskog opusa s višedesetljetnom njemačkom adresom,
Riječ je o zbirci njegovih izabranih publicističkih radova sestrinske tematike uz prateću fotografsku građu, uključujući i ostale slikovne priloge poput faksimila izvorne korespondencije časnih Majki i ostalih crkvenih poglavara i poglavarica sa samozatajnim junakinjama našega doba.
Fantastični plod Župićeva istraživačkog novinarstva o djelovanju časnih sestara iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Njemačkoj objavljivao je od svibnja 2015. do studenoga 2017. godine Hrvoje Salopek, glavni urednik renomiranog mjesečnika Matica, čiji je izdavač Hrvatska matica iseljenika.
Gotovo trogodišnja serija članaka publicista neospornog narativnog dara o djelovanju izvan domovine naših redovnica, suočenih s duhovnim i svjetovnim izazovima turbulentnog europskoga društva druge polovice 20. stoljeća, čitateljstvu je vjerodostojno osvijetlila s jedne strane sestrinsku pečalbarsku žrtvu iz olovnih vremena te s druge strane njihove goleme višestruke doprinose u raznim područjima ljudske djelatnosti, od socijalne i zdravstvene skrbi do umjetničkog stvaralaštva i kulture susreta koju zagovara papa Franjo u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan selilaca (2018).
Sveti otac tako na Twitteru ističe četiri ključne riječi: primiti, zaštititi, promicati i integrirati selioce. Pritom je papa napomenuo da integracija nije asimilacija koja vodi do nestanka ili zaborava vlastitoga kulturnog identiteta, već je riječ o dužem procesu kojim se podupire kultura susreta, jamčeći kako je Crkva raspoloživa da se i sama nanovo zauzme na tom području.
Hrvatske časne sestre u Njemačkoj u toj su misiji u hodu sa svojim narodom na vremenskoj okomici od pola stoljeća još od egzodusa iz komunističkoga "raja" SFRJ, preko razdoblja Domovinskoga rata do najnovijeg migrantskoga vala koji zahvaća gospodarskom tranzicijom osiromašeni europski jug Hrvatske i njezina susjedstva. Usto, časne reagiraju i na izazove suvremene mobilnosti na tlu Starog kontinenta s kojima se nosi europska mladost današnjice.
Knjiga velečasnog Župića, pisana jezgrovitim i jasnim rečenicama, može se podijeliti u tri dijela. U prvom najopsežnijem raspoređeno je dvadesetak zasebnih tematskih jedinica koje su znakovito naslovljene: Sestre franjevke od Bezgrješne, Šibenik; Školske sestre franjevke Krista Kralja, Split; Kćeri Božje ljubavi, Zagreb, Nova Ves; Družba sestara Kraljice svijeta, Zagreb, Dubrava; Klanjateljice Krvi Kristove, Zagreb; Služavke Malog Isusa u Essenu, Splitska provincija; Sestre služavke Maloga Isusa u Geretsriedu; Školske sestre franjevke iz Sarajeva; Kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje; Školske sestre franjevke iz Mostara; Služavke Kristove sestre Presvetog Srca Isusova u Neussu; Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz Splita; Sestre dominikanke u Hamburgu; Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, Aachen; Marijine sestre u Hannoveru; Djelovanje karmelićanke Cecilije Mikac u Ludwigsburgu; Sestre Naše Gospe u Holzkirchenu; Sestre franjevke od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika; Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, Zagreb; Prisutnost Službenica Milosrđa u Njemačkoj; Služavke Maloga Isusa u Burgkirchenu; Milosrdne sestre svetoga Križa i naposljetku zanimljiva crtica o Sestri Juliji Vidmar iz misije u Rosenheimu.
U drugom dijelu knjige objavljen je kvalitetan dodatak u vidu nevelikog priloga pod naslovom Hrvatske redovnice u Zapadnoj Europi iz pera mons. Vladimira Stankovića koji će neupućenom čitatelju osvijetliti tjeskobe prvih tisuća i tisuća hrvatskih radnika na tzv. privremenom radu na Zapadu o kojima država, za razliku od Crkve, nije vodila brigu već ih dvostruko izrabljivala.
Legendarni trodesetljetni ravnatelj Hrvatske inozemne pastve Katoličke crkve u Hrvata u tom se tekstu naslanja na potresno izvješće voditelja Ureda za hrvatske redovnice u inozemstvu sa sjedištem u Beču isusovca p. Filipa Johlera koji izvještava o više stotina mladih sestara iz 20 redovničkih zajednica Hrvatske i BiH koje su poslane iz komunističkog režima (u kojem za njih nije bilo mjesta) u pečalbu za svoje sestre te njegu umirućih ljudi.
Kršena su im ljudska i radna prava, a one su nadljudskim snagama iznijele sve kušnje na radost svih nas. U sklopu dodatka, autor je priredio i popis svih sestara koje su djelovale u Njemačkoj.
Čitatelj tako doznaje da je više od 880 sestara u brojnim njemačkim domicilnim odredištima ugradilo svoje živote u misijama, župama, dječjim vrtićima, kulturnim udrugama, staračkim domovima i hospicijima – učeći drugi jezik uz težak fizički rad.
Slijedi treći dio Župićeve knjige s popisom autorovih objavljenih članaka o sestrama s iscrpnom bilješkom o autoru. Rođeni Sinjanin Jozo Župić (70), uz zahtjevno svećeničko služenje Crkvi i svome narodu, kako u ishodišnoj mediteranskoj sredini tako i iseljeništvu diljem Njemačke, napisao je dosad čak 12 knjiga i preveo s njemačkoga više nedostajućih teoloških priručnika. Naposljetku je u knjizi navedena odabrana bibliografija.
Bibliografija Župićeve publicističke zbirke tekstova iz časopisa Matica o hrvatskim redovnicama u Njemačkoj na kraju knjige donosi ukupno 29 odabranih naslova koje urednički ili autorski potpisuju perjanice naše publicistike o inozemnoj pastvi od sredine 20. stoljeća do suvremenosti, kao i prva imena nagrađivanih recentnih znanstvenih monografija čiji sadržaji sustavno obrađuju predmetnu tematiku našega dušobrižništva u Europskoj uniji, uključujući i sestrinstvo.
Među odabranim uredničkim i autorskim perjanicama pretežito misijskih spomen-knjiga iznimne dokumentarne vrijednosti navedeni su: Miroslav Barun, Nediljko Brečić, Petar Lubina, Branko Brnas, Željko Ćurković, Boris Čarić, Stjepan Čovo, Nikola Čurčija, Ante Branko Periša, Alojzije Duvnjak, Tomislav Beronić, Hrvatin Gabrijel Jurišić, Stanko Mandac, Josip Klarić, Josip Lucić, Mario Marinov, Vinko Marović, Dinko Aračić, Miroslav Modrić, Andrija Nikić, Berislav Nikić, Ante Branko Periša, Petar Vučemilo, Luka Tomašević, Marinko Vukman, kao i sam Župić koji potpisuje spomen knjigu 40 godina Hrvatske katoličke misije Ludwigsburg (2010.).
Uz značajni urednički i autorski opus Vladimira Stankovića (Katolička Crkva i Hrvati izvan domovine, 1980.), Župić među konzultiranom literaturom izdvaja i najnoviju sintetsku znanstvenu monografiju Adolfa Polegubića Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj (2017.).
Od sestrinskoga pisma i uredničkih prinosa Župić konzultira, uz brojne časne kazivačice spomenute u knjižnom bloku, i Dobroslavu Mlakić koja potpisuje dvojezičnu monografiju Sestre Presvetog Srca Isusova u Neussu 1969. – 2009. (2010.) te Mariju Petru Vučemilo i Natanelu Radinović koje su uredile zbornik radova sa znanstvenog skupa na temu Stoljetne baštine Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetoga Srca Isusova Split, 1904. – 2004. (2009.).
Ovih 29 naslova iz bibliografije zaokružuju potpunu Župićevu upućenost u kvalitetnu istraživačku pustolovinu diljem Njemačke koja je rezultirala njegovom trogodišnjom fantastičnom publicističkom serijom o časnim sestrama u časopisu Matica – čiji je sadržaj s pravom autor odlučio s dubokom očinskom empatijom ukoričiti u knjigu, što će trajno biti dostupna stručnoj kao i najširoj javnosti željnoj spoznaja o samoprijegornom radu naraštaja hrvatskih redovnica u misijama i župama, te humanitarnim, prosvjetnim i kulturnim udrugama, crkvenim zborovima kao i ustanovama socijalne i zdravstvene skrbi najzahtjevnijeg stanja štićenika zlatne životne dobi.
Vjerujte mi, ova se Župićeva zbirka publicističkih radova čita u jednome dahu jer afirmira kulturu susreta u potrošačkome društvu. Hrvatske časne sestre prepoznaju znakove vremena, dijeleći svjetlo Nade i potičući opći boljitak čovječanstva!
Svaka čast fra Jozi na velikom trudu i još većoj ljubavi! Redovnice su dovoljno skromne da budu zaboravljene a on je dovoljno zahvalan za sav njihov trud da bi njihov rad spasio od zaborava!