U predbožićno vrijeme 2021., ovdje u Pittsburghu boravila je ekipa Hrvatske radio televizije, predvođena s urednikom Krešimirom Čokolićem, koja je snimala još uvijek svježe i duboke tragove Josipa Marohnića. Namjera je snimiti dokumentarac ovog znamenitog hrvatskog iseljenika, slijedom njegovog traga iz rodnog Hreljina u Hrvatskom primorju, preko Zagreba, Chicaga do Pittsburgha, gdje je sproveo najbolje životne godine i ostvario vrlo zapažene rezultate svog djelovanja i rada. 

U povijesnom podlisku, spominju se Marohnići kao Frankopanski vojnici u „jedinom gradu opasanom kućama a ne zidinama“ Hreljinu. Malo je poznato, da uz spomenute Frankopanske vojnike, ovdje je Ante Starčević po prvi puta izabran u Hrvatski sabor. Tako je Hreljin bio centar hrvatske državotvorne misli u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i okrutnog Khuen Hedervarya. Tadašnjoj političkoj skupini pripadali su, uz Starčevića, Zdravko Mužina, Franjo Šepić, Petar Pavlinac, don Niko Gršković i Josip Marohnić koji osjetiše životnu ugroženost u Saboru i odseliše se u Ameriku. Međutim i dalje su nastavili svoj rad na promicanju pravice i hrvatske svijesti.

Kroz svoje djelovanje i rad nisu posustajali, već naprotiv ostadoše vjerni svom hrvatskom rodu i iseljeniku koji se je doselio u novi svijet. Potaknuli su novinska izdanja na hrvatskom jeziku, upućivali doseljenike na slogu i potrebu razumijevanja jezika te podučavali o demokratskom ustroju nove domovine. 

Organizatori su Hrvatske zajednice 1894. koja nedugo potom mijenja ime u Narodnu hrvatsku zajednicu a 1926. godine u Hrvatsku bratsku zajednicu u Americi. Danas je to moderna i snažna hrvatska ustanova Hrvata u Americi i svijetu koja i dalje stoji na braniku svog naroda, kulturne baštine i pučkih običaja.    

Uz spomenute osobe, Josip Marohnić je prednjačio i neumorno radio po mnogim organizacijskim pitanjima. Uvjeren da je školska naobrazba najbolje oružje za nastavak borbe za pravicu i boljitak naroda, pohodio je i završio Wheaton College u Državi Illinois. Prvo zaposlenje dobio je u Chicagu, u tiskari, radnom mjestu kojem je bio vičan još u Hrvatskoj. Potom otvara svoju tiskaru i knjižaru te pokreće novine „Hrvatski glasnik“. Postaje predan i vrlo uspješan izdavačkom radu. Napisao je i izdao mnoge poučne knjige da bi uputio doseljenika o mnogim životnim potrebama u novoj zemlji.

Najvažniji je ipak  bio objavljen prvi „Englesko-hrvatski ili Hrvatsko-engleski rječnik“ u iseljeništvu da bi se pomoglo tom malom i radinom čovjeku u tuđini. Ali napisao je i izdavao kalendare, molitvenike a, kao nadareni i plodonosni pisac i još mnogo toga za djecu i odrasle. Bio je prvi poeta u iseljeništvu koji je objavio zbirke pjesama „Jesenke“ i „Amerikanke“.

On je osmislio i proveo popis Hrvata 1902. u Americi i Kanadi što su dragocjeni podatci o iseljeništvu tog vremena. Međutim, posebno je zaslužan za organizaciju i osnivanju prve Hrvatske župe u Americi, crkve sv. Nikole i dopremi prvog svećenika Dobroslava Božića, za osnivanje ogranaka mladeži ili gnijezda kod NHZ, razvoju modernog poslovanja Zajednice i mnogih humanitarnih pothvata.

Prije izbora i stupanja na dužnost predsjednika NHZ 1912. puno je proučavao američki fraternalistički sistem kroz članstvo u Američkom fraternalističkom kongresu što mu je nadopunilo iskustvo i rad, tada već snažne i utjecajne Narodne hrvatske zajednice. Shvatio je i promicao da dobrotvorne organizacije nisu radi zgrtanja dobiti već radi zaštite svojih članova uz najmanju cijenu.

Uvijek se je brinuo o tom malom čovjeku, njegovom djetetu i obitelji. S tom svrhom bio je prvi Hrvat koji je posjetio Bijelu kuću u Washingtonu i predsjednika SAD-a Williama H. Tafta da bi zaštitio svoj narod kroz zakonske odredbe. Osnivač je fonda za hrvatsku siročad i dom koji je izgrađen nakon njegove smrti, 1924.g. u Chicagu, Ill i brinuo o djeci siročadi iz Prvog i Drugog svjetskog rata te djelovao do 1969. kad je i posljednje dijete dobilo školsku naobrazbu te se životno osamostalilo. 

Naporan i dugotrajni dnevni rad ovog čovjeka koji je ostavio dugovječne tragove svog života u iseljeništvu - nošen sa skromnošću i savješću ponesenom iz svog rodnog Hreljina, Hrvatskog primorja i domovine Hrvatske – prekinuo je njegov plodonosan život. Umro je u Pittsburghu 23. siječnja 1921.g u 55. godini života. 
 

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura