U sklopu 52. omladinskog tamburaškog festivala Hrvatske bratske zajednice u Americi, jučer je u zagrebačkoj prvostolnici slavljena "tamburaška misa".
Misu je predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, a u koncelebraciji je bio prijatelj Hrvatske bratske zajednice vlč. Pierre Falkenhan iz Pittsburgha. Slavlju su prisustvovali i predsjednik Hrvatske bratske zajednice Edward Pezo, dopredsjednik Franjo Bertović te tajnica Bernardette Luketich, a pjevanjem i sviranjem animirali su sudionici festivala.
Na početku mise biskup Gorski prenio je pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića te izrazio radost što su sudionici festivala, mladi iz SAD-a i Kanade, u Zagrebu, a osobito u prvostolnici uz grob bl. Alojzija Stepinca.
"Zagrebačka katedrala dvostruki je simbol: simbol hrvatske domovine, ali i simbol Katoličke Crkve. Upravo je Crkva osnivajući hrvatske katoličke misije diljem svijeta, kamo su naši ljudi odlazili, pripomogla da se sačuva i kultura, jezik i vjera onih koji su se iz različitih potreba iselili", rekao je biskup, podsjetivši kako nas upravo to troje povezuje.
Jer, nastavio je, "ne povezuje nas interes, ni novac, već jedna vjera u Isusa Krista, i gdje god da se nalazili, uvijek se u toj vjeri osjećamo jedno, uvijek se osjećamo kao kod kuće".
Biskup Gorski izrazio je nadu da će i ovaj susret i euharistija pridonijeti očuvanju te veze "da mi koji smo ovdje ne zaboravimo vas koji ste našli drugu domovinu, a i vi koji ste se našli u drugim dijelovima svijeta da ne zaboravite svoje korijene, svoju domovinu i Crkvu iz koje ste potekli".
U homiliji biskup se osvrnuo na misno evanđelje te naglasio kako je vjera uvjet ne samo vječnog, već i mirnog života ovdje na zemlji. No osvijestio je i zaključak kako je osim vjere potrebno još nešto.
"Treba svladati sebe, vjera nije pasivna, ona nas mijenja. Jair prilazi Isusu kao prvi čovjek mjesta i pada mu pred noge. Mora u sebi nešto pobijediti, a to je ponos i to čini iz ljubavi prema kćeri. Njegova vjera u službi je drugoga", napomenuo je biskup Gorski podsjetivši kako nas lažni ponos često priječi da iskreno molimo, da se u potpunosti zauzmemo za drugoga, pa čak i ako to izgledalo kao poniženje pred zajednicom, kako je to učinio Jair za svoje dijete.
Nadalje je podsjetio kako je i žena koja se potajno približila kako bi dotaknula Isusa morala u sebi pobijediti strah te je tako postala simbol svih onih koji se naprežu do krajnjih mogućnosti kako bi pobijedili svoju slabost.
"Lažni ponos i strah i mi moramo pobjeđivati jer nas priječe da susretnemo Krista. Samo Bog liječi bolest koju zovemo grijehom."
Biskup Gorski pozvao je vjernike: "Ustanimo od svoje apatije, bezvoljnosti, od neodgovornosti za zajednicu, obitelj, Crkvu. Ne gledajmo samo svoje ciljeve, nego kao Isus i ljude. Naučimo zapažati ljude i onda kada ne viču, nego tiho trpe kao bolesna žena iz evanđelja. Jer, nekršćanski je postizati ciljeve, a iza sebe ostavljati ranjene i ožalošćene, zgažene... Isus nas uči poštovati osobe, te da se ostvarenje života ne događa u megalomanskim djelima, već u malim stvarima. Naučimo u malome prepoznati ljepotu života".
Na kraju je još jednom istaknuo važnost bliskosti, bilo u obitelji ili pak u mnoštvu.
"Tu blizinu nam Bog pokazuje po Isusu Kristu. Bog nam i danas želi biti blizu po ljudima, ali na osobit način po sakramentima, znakovima života. Budimo svjesni te Božje blizine jer ona ozdravlja, oprašta i daje život", riječi su kojima je biskup Gorski zaključio homiliju.
Nakon popričesne molitve, biskup se još jednom obratio mladima.
"Zajedno smo se molili Gospodinu u istoj vjeri, u istom jeziku, i to je ono što nas učvršćuje i zbližava. Blizu je grob kardinala Stepinca, koji se toliko borio i za vjeru i domovinu. Posjetite njegov grob i na njemu se pomolite za našu domovinu Hrvatsku. Sve vas neka Bog blagoslovi, da po blagoslovu čuvate svoju vjeru, svoj ponos i svoju vezu s domovinom iz koje ste potekli".
Po završetku mise sudionici festivala pomolili su se i položili cvijeće na grobove bl. Alojzija kardinala Stepinca i sluge Božjega kardinala Franje Kuharića.
