Zaposleni koji radi puno radno vrijeme ne bi smio biti siromašan – to bi mu trebala jamčiti minimalna plaća. Ali realnost je često drukčija. Sudbina radnika na minimalcu nigdje nije laka, ipak ta zarada na Zapadu osigurava osobama da sa svojom zaradom mogu preživjeti mjesec. S minimalnom plaćom od 208 eura bh. radnici na samom su europskom začelju po visini minimalca.
Usporedbe
Minimalna plaća uvijek znači stalna kalkuliranja, dok je u BiH to umijeće preživljavanja. Za prvi primjer uzeli smo Njemačku, koja je za bh. građane sinonim dobrog života. Njemačka ima jedan od najviših iznosa minimalne plaće u Europi – barem kada se gledaju apsolutne brojke. Tko radi puno radno vrijeme za minimalnu plaću zaradi mjesečno oko 1580 eura bruto. Time se u europskom prosjeku Njemačka nalazi pri vrhu. No koliko je to doista, odnosno može li se i kako s minimalcem u nekoj zemlji normalno živjeti, ne pokazuje apsolutni iznos, već relativni. Potrebno je taj zbroj, dakle, staviti u kontekst realnih životnih troškova zemlje u kojoj se živi i radi.
Prema podacima za 2017. godinu, koje je objavio Deutsche Welle, u Njemačkoj samac koji radi puno radno vrijeme za minimalnu plaću mogao bi, nakon što su mu od bruto iznosa odbijeni svi porezi i socijalna davanja, kući donijeti 1110,50 eura. Zvuči još uvijek dobro. Ali zapravo je to samo 14,5 eura iznad službene granice siromaštva u Njemačkoj, a od ove godine nakon povećanja satnice ostaje mu 20 eura.
Općenito se unutar EU siromašnom smatra osoba koja zarađuje manje od 60 posto prosječne plaće. Što znači da su u BiH svi oni koji rade za minimalac debelo ispod te granice s obzirom na to da je minimalac oko 44 posto prosječne plaće. Naravno, te iznose uvijek treba staviti u kontekst stvarne situacije u svakoj zemlji, odnosno uzeti u obzir cijene hrane, stanarine i slično. Potrebno je taj zbroj, dakle, staviti u kontekst realnih životnih troškova zemlje u kojoj se živi i radi.
Na čelu je europske ljestvice Luksemburg s mjesečnom zaradom od oko 2000 eura, dok se pri dnu nalazi, primjerice, Rumunjska s oko 250 eura. Hrvatska je s oko 400 eura minimalne plaće u donjem dijelu ljestvice. Ali čak ni u Luksemburgu radnici s minimalnom plaćom nisu jako udaljeni od granice siromaštva.
Granica siromaštva u Rumunjskoj nalazi se na 137 eura, dok zaposleni s minimalcem zarađuju gotovo dvostruko više. No kada se pogleda opća situacija, tu je Rumunjska prilično loša, tamo gotovo trećina stanovništva nije u stanju staru odjeću zamijeniti novom.
Minimalno 60 posto
I Europska trgovinska unija predložila je da zakonske minimalne zarade budu takve da mogu osigurati minimalni životni standard i da budu najmanje 60 posto prosječne plaće. No, u BiH nije problem odnos minimalne i prosječne plaće. Ako se usporedi minimalna satnica Luksemburga, kao države s najvećom satnicom, i BiH, ispada da Luksemburžanin zaradi za sat koliko bh. građanin ne može za cijeli dan. U BiH je problem što prosječna plaća ne može pokriti ni polovinu potrošačke košarice četveročlane obitelji, dok minimalna ne može pokriti ni troškove hrane, što u ostatku Europe nije slučaj.
Svi iznosi su bruto, barem ovi na zapadu, za Luksemburg nisu napisali da je iznos bruto. Nego, dajte sad napišite i koliko u Luksemburgu i u Njemačkoj npr. u Kölnu, Frankfurtu, Stuttgartu, Hamburgu, Berlinu ili Münchenu mjesečno dođe najam garsonijere...