Svjetlo u njihovoj dnevnoj sobi se ne gasi, san na oči teško ide.
Puni planova, Svjetlana i Darko srednje pedesete mislili su provesti u miru, s dvojicom sinova i kćeri. Nisu tražili previše: kuću, vrt, prosječni automobil i normalan život, ne za sebe, nego za svoju djecu.
Umjesto obiteljske idile i skladnosti, svakodnevica im je prerasla u borbu za preživljavanje i postavljanje pitanja: "Je li vrijeme za odlazak u Njemačku?"
"Da", tako je početkom kolovoza prošle godine prelomio i odgovorio njihov 19-godišnji sin Krešimir. I kad su pomislili da ne može gore, osvanuo je tužni petak.
"Božidar je došao kući i rekao da sutra ima autobus za Hamburg. Krešimir je tri mjeseca učio njemački jezik, on se pripremao, ali stariji sin nas je iznenadio", priznaje otac Darko i nastavlja govoriti kroz suze.
Krešimir Banović
"Zašto da ih zadržavam ovdje kad ni meni nije dobro koji radim cijeli svoj život, a oni su tek početnici. Ni sam se nisam skrasio, kamoli da sam njima osigurao neki posao".
Majka Svjetlana teško proživljava uskrsne blagdane. Nedostaju joj sinovi i kuća ispunjena osmijehom.
"Evo i sada plačemo. Roditelji teško prihvaćaju kad djeca odu od njih. Ovih dana svatko je sa svojom obitelji, a suprug i ja smo sami. Da nemamo kćeri, bilo bi nam još teže".
Darko se prisjeća kako su zarađivali za vrijeme školovanja sinova.
"Krešimir je sa mnom 250 dana godišnje proveo u šumi izvozeći drva za ogrjev. Dao sam mu dnevnicu od nekakvih 200 kuna, ali on nije vidio budućnost u tome. Shvaćam i zašto".
Glava obitelji Banović trenutačno vozi kamion u jednoj građevinskoj tvrtki. Prema njegovim riječima, čovjek mora gledati daleko u budućnost.
"Bio sam i u vojsci, nisam nikog ništa tražio. Mislio sam, ako meni nije dobro pa ne mora i mojoj djeci biti teško".
"Kada je Božidar ostavio nogomet koji toliko voli i trenira od pete godine, znali smo koliko je sati", dodaje supruga Svjetlana.
Banovići su, kako sami kažu, sinovima pružili sve, često poput pravih roditelja, štedeći na sebi.
"Imam redovan posao, radim u šumi i još privatno, sve samo da bi svojoj obitelji omogućio bolji život. Nisam htio da im nešto nedostaje", ističe Darko.
A Krešimir i Božidar nakon dolaska u Njemačku, ipak su zadovoljni. Nema većeg priznanja za Svjetlanu i Darka.
"Kad je njima već na početku dobro, kako će im tek biti kasnije. Sretni smo! Ne zarade ogromne novce i ne moraju, no rade i mogu si kupiti što žele", s ponosom priča majka, pokazujući nam fotografiju.
Kada je prije devet godina upisivao srednju školu, Božidar se vidio u Hrvatskoj. Iako, možda tad nije bio ni svjestan pravog života, davao je sve od sebe.
U godinama koje su uslijedile, radio je kojekakve poslove, ali bez nekog osobnog zadovoljstva.
"Sve me razočaralo u Hrvatskoj. Zemlja propada, nismo sređeno društvo i dobrog posla ustvari nema", kaže 23-godišnji tehničar za strojarstvo.
Iz domovine je otišao prije tri tjedna, odnosno sedam mjeseci nakon svog mlađeg brata, u gradić Wittenburg blizu Hamburga gdje živi s kumom.
"Sve je novo, sve je čudno. Zapravo, još uvijek nisam svjestan gdje sam".
Trenutačno je zaposlen u tvrtki koja se bavi metalnom proizvodnjom. Njegov brat radi kao pekar u Suhlu. Plaćom i motivacijom obojica su zadovoljni.
Božidar Banović na poslu
"Radno vrijeme je od 7 do 16 sati. Imam 60 minuta pauze. Ako ostanem prekovremeno, plate mi dodatno ili zarađeno mogu zamijeniti za slobodne dane", priznaje Božidar koji otkriva kako slobodno vrijeme zasad provodi ispred televizora. Ponekad ode do obližnjeg grada.
"Želim ponovno zaigrati nogomet, iz zabave, kao u svom kraju. Vikendom ne radim pa imam vremena. Što se tiče ciljeva? Životni cilj ću ostvariti kad cijelu obitelj izvučem iz Hrvatske".
Dečki se zahvaljujući društvenim mrežama svakodnevno čuju sa svojim roditeljima. Daljina je bar virtualno bliža.
No, prema riječima njihovog oca, možda uskoro ponovno budu zajedno. Ali ne u Hrvatskoj!
"Da sam znao kako će biti, davno bih otišao. Nemam više što razmišljati. Godine prolaze, vlade se mijenjaju, svi nešto obećavaju, a nama je sve gore".
Obitelj Banović
"Bilo mi je teško kad sam odlazio, onaj tko to nije prošao, ne može shvatiti. Sada već manje mislim na sve. Radim, život ide dalje, dan prođe i jednostavnije je", dodaje Božidar kojem kao rođenom Slavoncu već mnogo toga nedostaje. Od tamburice i prijatelja iz djetinjstva do tradicije i običaja.
"Njemačka je sređena država, ali ovdje se ljudi drže za sebe. Susjed susjeda ne poznaje i to mi je stvarno čudno".
Iako je rekao kako roditelje i sestru planira "izvući iz Hrvatske", čini se kako naš sugovornik ipak potajno sanja povratak u domovinu. Za njega, jednu pravedniju ljepoticu.
"Normalno da bih se htio vratiti, ali samo onda kad to bude uređena i poštena zemlja. Ako ne bude nikad, spreman sam ovdje ostati zauvijek", priznaje.
"Ovo sve u Hrvatskoj je zavaravanje i prodavanje magle. Moje vrijeme je prošlo, ali kad već u starijim godinama razmišljam o odlasku, što onda imam mladima savjetovati", zaključuje Darko.
Ovom dugom popisu dodajem još dvoje mladih koji su jučer otišli za Njemačku. A naši prodavači magle prepucavaju se oko nekakvih ravnatelja SOVA i KLJOVA.