Tijekom nedavnog boravka u Berlinu razgovarao sam sa svojom dugogodišnjom radnom kolegicom i prijateljicom, Brođankom Suzanom Šarić, koja je prije četiri i pol mjeseca otišla živjeti u njemačku prijestolnicu.
Predugo te već nismo vidjeli u Slavonskom Brodu. Kako si se snašla u tom dalekom i velikom gradu?
Odlično! U Njemačkoj sam već bila sedam godina, no veći dio života provela sam u Hrvatskoj. Stjecajem nekih novih okolnosti evo me ponovno u Berlinu. Što reći – život je lijep!
Kakvi su bili prvi dani?
Puni traženja i strahova. Početi život iznova stvarno nije jednostavno. S druge strane, lijepo je kad su pred čovjekom neki novi izazovi, mogućnosti za učenje jezika, upoznavanje ljudi i rodnog grada koji mi je ostao stran jer sam iz njega otišla još kao dijete.
Na početku sam se, uplašena lošim iskustvima drugih, najviše bojala hoćemo li i koliko brzo pronaći stan. No, čovjek ponekad u životu mora imati i sreće. U tek dva tjedna dobili smo odličan i povoljan smještaj.
Berlin je jedna od najpovoljnijih svjetskih metropola, za razliku od Dublina, Pariza ili Londona gdje je trosoban stan nemoguće pronaći ispod 1500 eura. Ovdje nas je dom stajao trostruko manje, doduše potpuno prazan.
To je zanimljivo, u Njemačkoj od prva četiri mjeseca rada sav novac praktički trebaš potrošiti za namještanje tog stana.
Koje su prednosti tvoje nove sredine?
Zbog relativno niskih troškova života, Berlin je postao jedno od zanimljivijih odredišta pokretača startup tvrtki. Spoj bogate povijesti grada i moderne budućnosti pruža ogromne mogućnosti za napredak.
A nedostaci?
Možda veličina grada, pogotovo nama koji smo došli iz malih sredina. Mnogi na putu od kuće do posla dnevno gube po tri sata.
Stranci imaju problema s birokracijom. Uvijek sam naivno slušala sve te priče o njemačkom redu i radu. No, stvari ne idu baš tako brzo. Sve se svodi na bezbroj termina za razgledavanje stanova, dobivanje zdravstvenog osiguranja, dječji doplatak, naknadu sa zavoda, posjet liječniku ili otvaranje bankovnog računa. Srećom, dovoljno dobro govorim njemački jezik pa mi ne treba pomoć. I čovjek nekako bude ponosan kada sve to uspije riješiti. Dodala bih još da su službenici ovdje nevjerojatno ljubazni i susretljivi.
Zašto si upisala dodatni tečaj naprednog njemačkog jezika?
Kćer i ja svako jutro idemo u školu. Na početku nisam ni znala da imam mogućnost šest mjeseci pohađati tečaj koji plaća Europski socijalni fond. Riječ je o B2 stupnju - odnosi se na poslovni njemački jezik.
Uspjela sam pronaći i nekakav poslić. Zaradim 450 eura za 50 sati mjesečno jer njihov zavod, zbog naknade koju primam, dopušta samo takvu vrstu zaposlenja.
Radim u jednoj tvrtki čija su djelatnost igre na sreću. Nije mi to neki posao iz snova, ali za početak je u redu.
Uz svog partnera koji je posao u struci pronašao još iz Hrvatske, mogu reći kako se može solidno živjeti.
Kako si se navikla na hranu i običaje?
Berlin je multikulturalan gradu u kojem žive ljudi sa svih strana svijeta. Kuhinja je raznolika: od turskog kebaba preko meksičke tortilje do japanskog sushija. Za sada mi je vijetnamska najdraža, iako nemam ništa protiv njemačke.
Mnoštvo je raznih kulturnih događanja, ima dosta zanimljivosti koje ne stižem pratiti.
Imaju li stranci ovdje problema s pravim Nijemcima?
Nikad se nisam osjetila strankinjom. Zapravo, prije nekoliko dana sam shvatila kako više s radoznalošću ne promatram ljude druge boje kože ili one s nevjerojatnim odjevnim kombinacijama.
Ovo je vrlo tolerantan grad u kojem se poštuju ljudska prava, nema predrasuda i svi su prihvaćeni bez obzira odakle dolaze.
Ima li među stanovnicima straha od prijetnji terorističkim napadima?
Strah nije toliko izražen, ali postoji oprez. Stanovnicima nije svejedno. Mnogi izbjegavaju događaje na kojima se okuplja veliki broj ljudi.
Hrvati svakodnevno odlaze iz domovine. Gdje je granica između moram otići i želim otići? Koja je tvoja poruka?
Većina njih napušta zemlju zbog teških životnih prilika, dok neki žele promjenu. Naravno da ljudima neću poručiti neka bježe iz domovine jer je ovdje bolje!
U Hrvatskoj mi je bilo lijepo, no u jednom trenutku čovjeku bude dosta preživljavanja, spajanja kraja s krajem i neizvjesnosti.
Ovdje su bolje mogućnosti za ostvarenje snova i želja.
