"Svjedoci smo sve katastrofalnije demografske slike i pražnjenja ovih naših prostora", istaknuo je u svom izlaganju dr. Aničić i dodao: "Sadašnji broj od 4360 katolika otprilike je polovina broja onih koji su živjeli na teritoriju ove biskupije na završetku rata 1995. Ako se tom broju pribroji i nešto više od dvije tisuće povratnika nakon rata, onda vidimo kako je broj više nego prepolovljen. Jedna župa nema ni jednoga katolika. U četiri ih je do deset. Za sve župe vrijedi da su to kućanstva većinom s jednim ili dva člana, velikom većinom u pitanju su starije osobe. Osobe srednje dobi većinom su nezaposlene. Radni vijek im je prekinut početkom rata s nekoliko godina radnog staža. Nisu se uspjele zaposliti, nemaju primanja, nemaju zdravstveno osiguranje, nikad neće dobiti mirovinu. Postali su ovisnici o pomoći i to će tako ostati".
U drugom uvodnom izlaganju mons. Ivo Tomašević, govoreći o stanju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, istaknuo je kako je u njoj živjelo više od polovine svih katolika, pa samim time i Hrvata, u Bosni i Hercegovini, odnosno da je imala više vjernika nego sve tri druge biskupije u BiH zajedno.
Dodao je kako je, prema podacima koje su svećenici prikupili tijekom blagoslova obitelji na kraju 2017. odnosno početkom 2018., ostala samo otprilike jedna trećina vjernika u odnosu na 1991., konkretno samo 154.263 katolika.
Naglasio je kako se 33 župe Vrhbosanske nadbiskupije nalaze na teritoriju RS-a te da u njima sada ukupno žive samo 4032 vjernika u 1832 obitelji. Potom je poimence spomenuo sve župe, a riječ je najvećim dijelom o župama u Bosanskoj Posavini te dijelu Usorskoga dekanata. Kao primjer naveo je da je u 15 župa Derventskoga dekanata prije rata živjelo gotovo 50 tisuća katolika, a da ih je na kraju 2017. odnosno na početku 2018. samo 760.
"Ne mogu nikako doći sebi od spoznaje da se na prostorima BiH stalno zauzima za one koji su jači, pa i u našem narodu, i za one na prostorima gdje smo kao narod brojniji. A oni slabiji, oni manji, njima kao da ne treba ništa, kao da ne trebaju ni živjeti, ni postojati. Pa kako to?" zapitao se mons. Tomašević.
Voditelj studija Europske akademije Frano Piplović ponudio je sociološku analizu stanja i perspektiva hrvatske katoličke populacije na području RS-a, polazeći od podataka o brojnosti Hrvata katolika temeljem dvaju državnih popisa stanovništva iz 1991. i 2013.
Prema državnom popisu stanovništva koji su provele vlasti SR Bosne i Hercegovine iz 1991., na današnjem prostoru entiteta Republika Srpska u 39 općina i gradova bilo je 152 975 stanovnika hrvatske nacionalnosti. Od tog ukupnog broja, 145 tisuća Hrvata živjelo je na prostoru od Bosanskog Šamca do Bosanskog Novog / Novog Grada.
Konkretno, na prostoru Bosanske Posavine u pet gradova i općina – Derventa, Doboj, Modriča, Bosanski Brod i Bosanski Šamac –živjelo je 73.508 osoba, na prostoru Banje Luke i šire banjolučke regije u 15 gradova i općina bilo je 71 527 građana hrvatske nacionalnosti.
Na ostalim područjima RS-a – područje Semberije, Podrinja i Istočne Hercegovine, prema popisu stanovništva iz 1991. živjelo je oko osam tisuća Hrvata.
Trebalo je proći 13 godina da se nakon okrutnog rata provede novi državni popis stanovništva BiH, čije smo rezultate uz teške prijepore i sukobe napokon doznali tek 2016. godine. Prema rezultatima tog popisa, Hrvata je u cijeloj BiH bilo 544.780 (muškaraca 267.789, a žena 276.991), od kojih su se 536.333 osobe izjasnile katolicima (262.423 muškarca, a 273.910 žena). Od toga broja, prema ovom popisu, u entitetu RS Hrvata je bilo 29.645 (1257 muškarca, 17075 žena), među kojima su se kao katolici izjasnile 28.883 osobe.
Svojevrstan je paradoks da su Hrvati katolici u proteklih sto godina, u vrijeme ondašnjih tzv. nenarodnih režima, na području cijele BiH brojčano rasli iz godine u godinu sve do 1990. godine, a od devedesetih godina pa sve do danas, u vrijeme tzv. narodnih i demokratskih vlasti, broj Hrvata u BiH bio je prepolovljen, a u RS-u doveden gotovo do nestanka. To potvrđuju podaci iz 1913. godine, kada je u BiH evidentirano 45.899 Hrvata katolika i svi ostali podaci iz popisa do 1991. godine, kada ih je upisano 812.256.
Posljednjim popisom stanovništva iz 2013. godine na razini BiH evidentirano je 544.780 stanovnika hrvatske nacionalnosti, što znači da je između dvaju zadnjih popisa iz BiH nestalo najmanje 267.476 Hrvata.
Piplović je, među ostalim, u svojoj analizi naveo cijeli set problema koji učinkovito uništavaju biološku, društvenu, ekonomsku, kulturnu, nacionalnu i vjersku supstanciju preostalih Hrvata u ovom prostoru od pravne nesigurnosti, političkih problema registracije imovine, medijske do načelna konstitutivnosti koje je izvrgnuto ruglu.
Dr. Stjepan Šterc, demograf i profesor s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, elaborirao je neke modele koji bi nas mogli usmjeriti prema hrvatskom opstanku, ali njihova realizacija neizvediva je bez sudjelovanja odgovorne državne politike. Po njemu je to orijentacija prema hrvatskoj dijaspori koja ima potrebne resurse. Kao uspješan primjer istaknuo je pozitivna iskustva dviju država koje su se oslonile na svoju dijasporu, a to su Izrael i Irska. Prema njegovoj prognozi, koristeći se jednostavnim matematičkim modelom, Hrvatska će u idućih deset godina izgubiti više od devedeset tisuća stanovnika, a BiH bi mogla izgubiti više od 500 tisuća svojih stanovnika.
"To su vrlo opasni procesi na koje, nažalost, nema nikakve ozbiljne reakcije", zaključio je dr. Šterc.
Akademik dr. Zlatko Kramarić u svom je izlaganju upozorio kako je pitanje položaja Hrvata u cijeloj BiH, a napose tamo gdje danas imamo samo "ostatke ostataka Hrvata", kao što je to prostor RS-a, prvorazredno političko pitanje.
Tomislav Tomljanović, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS-a, rješenje vidi u donošenju dugoročne strategije za Hrvate BiH koju treba napraviti Republika Hrvatska jer Hrvati u BiH nemaju za to ni znanja ni drugih potrebnih kapaciteta.
Nismo sišli s grane
Danas se govori o društvu znanja, a mi našim povratnicima nudimo dvije koze, kravu, plastenik, motornu pilu.
"Mi nismo narod koji je 'sišao s grane', naprotiv, živjeli smo europski", dodao je Tomljanović.
Tijekom trajanja okruglog stola gotovo svi su sudionici sudjelovali u radu, bilo svojim izlaganjem ili raspravom. Iz izlaganja se može zaključiti da su se sudionici, osim onih koji su aktualni nositelji neke od razina vlasti, složili kako su za nestanak Hrvata s područja BiH, napose entiteta RS, krive pogrešne hrvatske politike te hrvatski političari jer je neshvatljivo da su u BiH ostala dva naroda, unatoč svojim stradanjima, uspjela najvećim dijelom "zaliječiti" svoje rane, a Hrvatima to nije pošlo za rukom, već su u pola BiH svedeni na "statističku pogrešku" te dovedeni do potpunog fizičkog iskorjenjivanja.
Hoće li opet Katolička Crkva, kao što je to često tijekom povijesti činila, morati ići po svijetu za svojim protjeranim i iseljenim narodom te osnivati katoličke misije kako bi spašavala svoj narod i vjernike od potpunog odnarođivanja, kako bi spašavala oba identiteta – hrvatski i katolički?
mozete traziti ali ovaj puta..neznam tko ce vam dati..mladi ljudi su postali pametni i obrazovani..i ne mogu se tek tako..dati z.ajebavati.