"Claude Debussy i hrvatska glazba", naziv je predavanja na njemačkom jeziku koje je ponovno u Beču održala muzikologinja i diplomatkinja u mirovini dr. sc. Zdenka Weber. Ovog puta za članove Udruge austrijskih gospodarskih upravitelja, pa su u publici sjedili isključivo Austrijanci zainteresirani za glazbenu umjetnost.
Goste je uvodno pozdravila predsjednica austrijskog Ustavnog suda dr. Brigitte Bierlein. Prisutnima se obratio i predsjednik Udruge austrijskih gospodarskih i poreznih stručnjaka te organizator bečkog predavanja dr. Alfred Brogyanyi, inače zaljubljenik i sakupljač suvremene hrvatske likovne umjetnosti. Napomenuo je kako je predavanje već čuo u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Austriji i odlučio ga organizirati i za svoje austrijske kolege kako bi im približio utjecaj ovog poznatog francuskog skladatelja i na hrvatsku glazbu.
"Achille-Claude Debussy jedan je od najznačajnijih francuskih skladatelja i najistaknutijih impresionista te središnja figura europske glazbe na prijelazu 19. u 20. stoljeće", rekla je dr. Weber, uvodno se osvrnuvši na društveno-političke (ne)prilike u Europi i Hrvatskoj u to vrijeme. Napomenula je kako je Debussy imao svojim prepoznatljivim glazbenim izričajem i stilom utjecaj na mnoge tadašnje glazbene suvremenike, pa tako i na hrvatske skladatelje. Pod poglavljem hrvatski "preuzeti" impresionizam u glazbi, dr. Weber je Bečanima predstavila naše glazbene umjetnike poput Blagoja Berse, Dore Pejačević, Dragana Plamenca, Božidara Kunca i Zinke Kunc-Milanov.
Dodala je kako su hrvatski "samonikli" impresionizam u glazbi obilježili Božidar Širola, Josip Štolcer Slavenski, Rudolf Matz, Boris Papandopulo, Ivan Brkanović, Bruno Bjelinski, Ivo Lhotka-Kalinski, Olja Jelaska i drugi.
Govoreći o životu i bogatom te raznolikom stvaralačkom opusu Claudea Debussyja (1862. – 1918.), čija je glazba čak i nakon cijelog jednog stoljeća ostala zagonetna i očaravajuća, predavačica je istaknula kako je Claude, koji se 1872. godine upisao na Conservatoire de Paris, jako volio svirati, ali ne i vježbati te da je bio buntovne prirode.
Ovog glazbenog velikana predstavila je i kroz izlaganja o "glazbenom gigantu" Richardu Wagneru "Nakon Wagnera, a ne prema Wagneru", kojim je Claude bio oduševljen, ruskoj glazbi (pismo Igoru Stravinskom) i izvaneuropskoj glazbi, koji su također obilježili Debussyjevo stvaralaštvo.
Dr. Weber je pobrojala i impresionističke elemente u glazbi po kojima je ovaj najistaknutiji europski impresionist ušao u svjetsku glazbenu povijest: pentatonika, paralelizmi akorda, dodavanje sekunde u tercno ustrojenim akordima, otvaranje i oslobađanje forme, programnost, dinamičko nijansiranje i koloristički efekti maštovitih instrumentacija, bogatstvo ritmova...
Zanimljiv je bio osvrt na Debussyjev privatni dio života, uključujući i onaj boemski.
"Ono što mi je bilo važno ovdje istaknuti jest ulazak Debussyjeve glazbe u hrvatsku glazbenu kulturu kod skladatelja i interpreta te utjecaj koji su impresionistički glazbeni elementi imali na hrvatske skladatelje. Odnosno na dvije skupine skladatelja, one koji su izravno preuzimali te utjecaje i elemente i one koji su dolazili do skladateljskih i harmonijskih sloboda zahvaljujući hrvatskom folkloru", napomenula je dr. Weber.
Istaknula je i kako je to potvrda da je hrvatska glazba između dva svjetska rata imala mogućnost autohtonog razvoja, zahvaljujući ponajprije hrvatskom folkloru.
Dr. sc. Zdenka Weber doktorirala je 1985. godine na francuskoj Sorboni, upravo na temu "Recepcije glazbe Claudea Debussyja u Hrvatskoj". Time je jasnija i njena izjava na bečkom predavanju kako je toliko istraživala i studirala Debussyja da joj se je katkada činilo da ga je i privatno poznavala.
