Gradišćanska Hrvatica iz Beča, prof. dr. sc. Zorka Kinda-Berlaković, koju su austrijski Hrvati predložili i za Osobu godine u ovogodišnjoj Večernjakovoj domovnici, jedna je od 21 ovogodišnje dobitnice prestižne međunarodne nagrade "Utjecajne hrvatske žene" i "Buduće liderice".
Prof. Kindi-Berlaković priznanje je uručeno 8. ožujka 2018. na svečanosti u zagrebačkom hotelu Westin. Bio je to povod za razgovor s poznatom slavisticom, kroatisticom i znanstvenicom s bečkog sveučilišta te voditeljicom prve Katedre za hrvatski jezik u Austriji, na Pedagoškoj Visokoj školi u Gradišću.
Ova gradišćanska Hrvatica nagrađena je za osobni i profesionalni doprinos očuvanju i razvoju hrvatskog i gradišćanskohrvatskog jezika u višejezičnom austrijskom prostoru te unapređenju austrijsko-hrvatskih odnosa.
Možda je najbolje citirati obrazloženje koje je potpisala utemeljiteljica Mreže hrvatskih žena Caroline Spivak: "Prepoznali smo Vaš trud, predanost i postignuća. Vaš doprinos hrvatskoj zajednici je vrijedan, upravo Vas je to istaknulo među više od 55 nominiranih i potaknulo članove žirija da Vam dodjele nagradu. Zaslužili ste ovu nagradu i priznanje i neka Vas uvijek podsjeća na predanost Vašem radu i neka Vam bude vjetar u leđa za budućnost".
Što Vam znači ova nagrada?
Ona mi je vrlo značajna i vrijedna iz više razloga. Kao gradišćanska Hrvatica uvijek sam se osjećala posrednicom između Austrije i Hrvatske odakle je i moj suprug Damir, i ako je to prepoznato, veseli me. Jednako me tako veseli da je Mreža hrvatskih žena primijetila moje zalaganje što se tiče hrvatskog jezika na Sveučilištima u Austriji. Na Bečkom sveučilištu predajem već dva desetljeća. Prije dvije godine uspjelo nam je pokrenuti i prvi studij isključivo hrvatskog i gradišćansko-hrvatskog jezika u Austriji, i to na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznom, glavnom gradu austrijske pokrajine Gradišće, za razliku od Bečkog sveučilišta gdje se hrvatski jezik uči s bosanskim i srpskim, tzv. B/H/S studij. To je sigurno vrlo važan doprinos u dokazivanju samostojnosti hrvatskog jezika. Također sam objavila i niz članaka lingvističkog sadržaja koji se bave kroatističkim temama. Možda je sve to zajedno prevagnulo da budem među nagrađenima. Stoga hvala i velikom hrvatskom lingvistu i dugogodišnjem profesoru svjetskog glasa na Sveučilištu u Beču, akademiku Radoslavu Katičiću, koji je ostavio neizbrisiv trag u kroatistici, slavistici, pa i u filologiji općenito, a od koga sam mnogo toga naučila.
Kakav status ima gradišćansko-hrvatski jezik u Gradišću?
On je u Gradišću jedan od školskih jezika, a u osnovnim školama za učenike do 14 godina je i nastavni jezik, dok je standardni hrvatski nastavni u gimnazijama kod uzrasta od 14 do 18 godina. Gradišćanski Hrvati autohtona su narodna manjina koja na području današnje Austrije živi već pet stoljeća, pa se i gradišćanskohrvatski jezik koristi stoljećima kao regionalni jezik u književnosti i javnoj komunikaciji. Što se tiče administracije on je drugi službeni jezik u Gradišću. Kako je jezik uvjet opstanka svake manjine pa tako i gradišćanskih Hrvata, treba ga ne samo čuvati nego i dalje razvijati za sljedeće naraštaje.
Novootvoreni studij hrvatskog jezika sigurno će vam u tome pomoći?
Naravno! Zanimanje je veliko, a upisi su u tijeku. Uz studente iz Austrije javljaju nam se i studenti iz Hrvatske, kojima su naša vrata širom otvorena. Sada kada imamo i hrvatsku katedru u Austriji otvaraju nam se i nove mogućnosti suradnje što se tiče znanstvenog rada i iniciranja raznih projekata. Sveučilišni profesori iz Hrvatske mogu doći k nama u okviru Erasmusove suradnje. Uspostavili smo suradnju i s Hrvatskim studijima Sveučilišta Zagreb. Na znanstvenom području već duže surađujemo i sa Sveučilištem u Zadru, što mi je posebno drago jer sam i ja prije trideset godina bila zadarska studentica. Priželjkujem i suradnju s ostalim hrvatskim sveučilištima, u Osijeku, Rijeci, Puli... Svi su dobrodošli.
Kakve su bile reakcije na nagradu?
Iskreno se radujem čestitkama, a pristižu doista sa svih strana, od mojih gradišćanskih Hrvata iz Gradišća i Beča, od kolega iz Austrije i Hrvatske, od hrvatskog veleposlanstva u Austriji i brojnih austrijskih i hrvatskih institucija. Ono što me posebno veseli je to što mi iz Gradišća nisu čestitali samo oni stanovnici koji znaju hrvatski, nego i oni koji govore samo njemački jezik.
Vaša nagrada sigurno će biti poticaj i brojnim drugim ženama, posebno onima iz malih sredina?
Žene treba poticati u svim područjima rada i ukazati na njihov veliki doprinos, jer samo tako mogu ojačati svoj položaj u društvu. Pa, ako će moja nagrada samo jednoj od njih biti dodatni poticaj, veselit će me ako sam barem mrvicu doprinijela da će se neke od njih pridružiti skupini utjecajnih hrvatskih žena i budućih liderica.
I vaše dvije kćeri možda će poći majčinim stopama?
Ako je ova nagrada namijenjena inovativnim i utjecajnim ženama hrvatskog podrijetla, ne bi me čudilo. Tim više što su obje već sada vezane uz hrvatski jezik i važno im je da i ostalima ukazuju na važnost njegovanja i očuvanja svog materinskog jezika. Starija Zrinka predaje hrvatski, pedagogiju i filozofiju na austrijskim gimnazijama, a mlađa Katarina završila je studij razredne nastave i studij germanistike. Upravo kao stipendistica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske namjerava u Zagrebu poboljšati svoje znanje hrvatskog jezika. Sretna sam što su moja djeca krenula tim putem i da im je njegovanje hrvatske tradicije, jezika i kulture.
