Već dulje vrijeme sustavno upozoravam na to koliko je važno da se Hrvatska počne bolje uključivati i koristiti se neiskorištenim blagom koje ima u našim znanstvenicima u iseljeništvu. Mnogi od njih zaposleni su na prestižnim sveučilištima i institutima te na drugim mjestima na kojima mogu znatno pridonijeti svojoj domovini.
Mnoge zemlje diljem svijeta imaju posebne programe i načine kako uključiti znanstvenike koji su napustili matičnu zemlju u obrazovanje mladih znanstvenika iz domovine, kao mentore studentima i doktorandima, u rad znanstvenih centara izvrsnosti, u istraživački rad na institutima i sveučilištima, kao predavače na sveučilištima i na mnoge druge načine.
Veliki broj hrvatskih znanstvenika u posljednjih dvadesetak godina otišao je iz domovine te iz inozemstva aktivno pomažu hrvatsku znanost i obrazovanje.
Međutim, neki su se znanstvenici nakon stjecanja vrhunskog obrazovanja i rada na prestižnim inozemnim sveučilištima vratili u Hrvatsku nastojeći pridonijeti vlastitoj zemlji u domaćem okruženju, izravno radeći na našim obrazovnim i znanstvenim institucijama, što je velika razlika u odnosu na inozemstvo.
Iako su i sami postigli uspjeh u inozemstvu i imali predispozicije razviti respektabilne znanstvene karijere, vratili su se u domovinu gdje su uvjeti daleko skromniji i aktivno se bore za bolji status i kvalitetniju znanost. Jedan od odličnih primjera znanstvenika povratnika jest dr. sc. Tomislav Sokol, odnedavno zastupnik u Hrvatskom saboru.
Prije nekoliko godina iz Belgije se vratio kući i aktivno se uključio u borbu za bolju i kvalitetniju znanost i obrazovanje. Rođen je 1982. godine u Zagrebu, u kojem je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje (klasična gimnazija). Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2006. s prosječnom ocjenom položenih predmeta 4,83 (uz 0.2 za posebnu Rektorovu nagradu) i s temom diplomskog rada iz područja prava Europske unije, magna cum laude. Dobitnik je posebne Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu u 2006. godini te dvije Dekanove nagrade 2002. i 2004. Tijekom studija primao je više stipendija, uključujući stipendiju Zaklade Zlatko Crnić, Stipendiju Grada Zagreba i Top stipendiju za top studente. Već u to vrijeme usmjerio se u pravo Europske unije te je 2006. godine bio dio ekipe Pravnog fakulteta koja je osvojila drugo mjesto na European Law Moot Court Competition. Godine 2005. i 2006. sudjelovao je na više seminara u organizaciji Katedre za europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Godine 2009. završio je magistarski studij (LL.M magna cum laude) na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta Leuven u Belgiji, iz prava Europske unije. Na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta Leuven završio je i doktorski studij te stekao titulu doctor in de rechten u svibnju 2014. godine, uspješno obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom "Social Security and Health Care Abroad". Tijekom boravka u inozemstvu usavršavao se na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta Leuven i na više znanstvenih ustanova u Velikoj Britaniji i Irskoj (2010.).
U međuvremenu, zbog boljeg upoznavanja pravne prakse tijekom 2007. godine radio je kao vježbenik u jednom odvjetničkom društvu u Hrvatskoj, a tijekom 2008. volontirao je kao sudski vježbenik na Trgovačkom sudu u Zagrebu.
Od 2007. godine radi na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa na kojoj predaje pravne predmete: Osnove prava, Pravno okruženje poslovanja, Uvod u Europsku uniju i Europsko ekonomsko pravo na preddiplomskom stručnom studiju.
Od srpnja 2014. godine obavlja dužnost predstojnika Katedre za pravne discipline. Objavio je ukupno 16 znanstvenih i stručnih radova (od kojih je 13 znanstvenih i tri stručna rada), uključujući članke u nekim od najuglednijih časopisa u području prava Europske unije, kao što su European Law Journal i European Law Review.
Izlagao je na šest međunarodnih znanstvenih skupova. Recenzent je knjiga i članaka za znanstveni časopis European Journal of Social Security, čiji je izdavač Intersentia, te je gost predavač na Pravnom fakultetu Katoličkog sveučilišta Leuven.
U travnju 2015. izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u području društvenih znanosti – polje prava. U rujnu iste godine izabran je u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti – polje prava na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, gdje kao vanjski suradnik predaje kolegije Javno pravo i sustav javne uprave i Zdravstveno pravo.
Tijekom 2017. kratko je obavljao i funkciju pomoćnika ministra znanosti i obrazovanja gdje je bio zadužen za Upravu za znanost, nakon čega je prije dva mjeseca otišao na mjesto zastupnika u Hrvatski sabor gdje je, između ostalog, član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
Sokol je jedan od izvrsnih primjera mladih hrvatskih znanstvenika povratnika iz inozemstva. Iz njegovih biografskih podataka jasno je da je imao sve predispozicije za odličnu karijeru u inozemstvu, ali je uz to odabrao povratak u domovinu i zavrijedio biti predstavljen hrvatskoj javnosti, posebice u današnje doba kada s naslova dnevnih tiskovina svaki dan čitamo o odlasku mladih i školovanih iz Hrvatske.
Njegova priča ima suprotni scenarij i zato ju je vrijedno ispričati. Posebno je važno što je Tomislav Sokol danas kao zastupnik u Hrvatskom saboru u prilici biti aktivni zagovornik bolje hrvatske politike za napredak naše znanosti i obrazovanja, za bolja ulaganja u ovaj sektor, kvalitetniji život mladih znanstvenika i, naravno, stvaranje stimulirajućeg okruženja za povratak hrvatskih znanstvenika kući.
Već po njegovim ranim istupima u Hrvatskom saboru dalo bi se naslutiti da su hrvatski znanstvenici u zemlji, ali i u iseljeništvu dobili, čini se, važnog saveznika i osobu na čiju će se adresu moći obratiti sa svojim idejama ili problemima. Jer Sokol bi trebao odlično razumjeti i one u Hrvatskoj, i one u inozemstvu.
E ovo je lijepa priča. Takvi mladi ljudi nam trebaju. Kvalitetni. I zbilja mi je dosta ove kuknjave, depresije i pasivnosti. Mi smo sami sebi krivi za stanje u kojem jesmo. Ali stvari se mogu promijeniti. Svigdje. Pa i tu. Hrvatska može bolje. Ali ne uz ovakav defetistički stav. Može se bolje, samo se treba boriti. Treba izvojevati promjenu. Neće doći samo po sebi. A najveći problem Hrvatske su Hrvati i njihov stav. Onako ti je kako je, ne zbog politike nego što su sveznalica i renesansni čovjek u birtiji koji pije pivo i slaže kombinaciju za kladionicu. Sve znaš, ali ništa raditi ne znaš. Zato smo tu gdje jesmo. Dosta toga više. Hrvati nisu ni gluplji ni pametniji od ostalih Europljana (istraživanja pokazuju). Prema tome može se. Do nas je. Drago mi je vidjeti ovakve primjere. I da su ovakvi ljudi na pozicijama. Ipak se kreće. Ipak se mijenja.