Vrijeme je da Hrvatska uključi ovaj vrijedan kapital i u domovini i u svijetu

Ovo je jedna od misli - a u svezi je s hrvatskim iseljenistvom - koja mi se proteze mozdanim vijugama od 1991. Bili smo na dobrom putu ostvariti nesto pozitivno u smjeru ukljucivanja tog "vrijednog kapitala" ali su se naa put stale neke cudne snage u samom pocetku 21. stoljeca. No nikad nije kasno! Uvjeren sam da je ideja odlicna i sprovediva u djelo. Pocnimo raditi! A sve ove negativne komentare - ispod i iznad moga - jednostavno staviti na "delete".

Nahid Kulenović (1929. - München, 1969.), Hrvat islamske vjeroispovijesti, hrvatski intelektualac, emigrantski političar, revolucionar, istaknuti novinar i kolumnist, tajnik "Ujedinjenih Hrvata Njemačke", a kasnije predsjednik njemačkog ogranka Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, sin hrvatskog političara dr. Džafer - bega Kulenovića, supruga mu Marija rođ. Deželić, kći Berislava Đure Deželića, hrvatskog emigranta i političkog djelatnika iz poznate hrvatske obitelji Deželića. Ubio ga agent jugoslavenske tajne službe. " Jedan od najboljih prikaza rodoljubnog rada Ing. Nahida Kulenovića dao je Mladen Dolić u članku "Narodna svijest i žrtve bosansko-hercegovačkih muslimana" kojeg je objavila politička revija Republika Hrvatska" (službeni glasnik "Hrvatske republikanske stranke", danas "zajednice" u broju 154 za rujan 1986. godine. Vrijedno ga je citirati: ''Nahid Kulenović je bio u punom smislu izgrađena osoba u vjerskom, nacionalnom i političkom pogledu. Praktičan vjernik koji je svoje vjerske dužnosti svakodnevno izvršavao diskretno i nenametljivo. Nikada nije javno ulazio u taj najintimniji dio duhovno-vjerskog života čovjeka niti je o tome raspravljao jer je smatrao da u tom pitanju svaki pojedinac mora sam odlučivati po svojoj svijesti. U javnom životu njega je u prvom redu zanimalo koliko je koji Hrvat spreman se žrtvovati u hrvatskom oslobodilačkom radu. Nahid Kulenović je kao rijetko koji živući Hrvat pratio revolucionarna gibanja u svijetu i putove revolucije kojima su

razni narodi dolazili do svoje slobode. Poučen tim iskustvima, Nahid je okupljao oko sebe mlađi borbeni hrvatski naraštaj davajući mu temeljno znanje i izgradnju u tom pogledu. Stvarao je organizacije i programe". Organizacijski rad i dodiri s aktivistima oduzimali susu mnogo vremena Nahidu Kulenoviću zato se nije mogao posvećivati novinarskom radu koliko je želio. No i ono malo što je napisao pokazuje njegov zacrtani stav prema Hrvatskoj. Evo jednog odlomka iz niza njegovih članaka koje je objavio kaao glavni urednik mjesečnika Ujedinjenih Hrvata Njemačke "Hrvatska sloboda" u Munchenu: "Naše prijatelje nitko nije pitao za njihove savjete u pogledu Bosne-Hercegovine-Sandžaka u prošlosti, pa neće ni u budućnosti. Stoga im savjetujemo da ne diraju u hrvatsku Herceg Bosnu i Sandžak, jer će se u protivnom jako opeći. Bosna-Hercegovina-Sandžak glasovali su 1941. sa svojom krvlju za Hrvatsku državu i to će učiniti opet, kada to bude potrebno. Sinovi Crne Legije stajat će ponovno s puškom u ruci na vjekovnoj međi Drini koja će uvijek dijeliti dva naroda: Srbe i Hrvate". U svojem zadnjem članku "I krv za Hrvatsku" Nahid Kulenović kao da je predosjećao svoju skoru smrt. Nahidova sestra Aida rođena je 1924 podvlači, dokazujući da niti jedan član ove hrvatske obitelji islamske vjeroispovjesti nije izostavio da javno proklamira svoje hrvatstvo: "Gotovo svi rođeni Hrvati osjećaju se Hrvatima, a kao protudokaz nikada se ne mogu navađati iznimke... Poštujemo vjeru jedni drugih i živimo po

propisima vjere kojoj pripadamo i hrvatski će narod od toga imati goleme koristi" (Iz "Sabrana djela 1945-1956 dr. Džafera Kulenovića, priredili: pravnik Stiijepan Barbarić, Miron Krešimir Begić i Ragib Zukić, Buenos Aires 1978, kraj slike Aide Kulenović između stranica 48 i 49). " Nahidov otac Dr. Džafer Kulenović umro je u Siriji 3. Listopada 1956. Godine., a majka Zumreta u Chicagu 30. siječnja 1992. godine, gdje je živjela s kćerkom Aidom. Nahidov sin Džafer došao je u Ameriku i tu završio škole i magistrirao, osnovao obitelj i radi u bankarstvu, a u Chikaškoj zajednici vrlo je djelatan u radu za potpuno oslobođenje Bosne i Hercegovine i Hrvatske od velikosrpske okupacije. "... Hrvati mogu imati i pripadati raznim političkim strankama, ali samo onima koje se bore za ostvarenje hrvatske državne nezavisnosti sa granicom na Drini ...". (Nahid Kulenović)

Vi ne mozete, a da ne gusite sa lovackim pricama iz rata, i ne razumijete da bas zato svi bjeze od vas. Rat se zavrsio prije cetvrt stoljeca i treba staviti tocku vise na to, a ne mijesati znanost, kulturu i ratove.

Kako će hrvatski znanstvenici koji rade u inozemstvu lobirati za hrvatsku, kada ih hrvatska vrhuška protjeruje iz Hrvatske? "Svi su znanstvenici slobodni ljudi i mogu ići kuda žele" - jer neznalicama u vlasti smetaju iznoseći istinu. Kao što je to isto smetalo Crkvi u proteklim stoljećima. Na koncu, pa i aktualni ministar zdravstva tvrdi da jedan pop vrijedi više od 20 liječnika.