Stjepan Prgomet iz Sydneya svoju domovinu je prvi put posjetio 1988., točno nakon 63 godine iseljeničkog života.

Rođen je u Župi Biokovskoj u obitelji, gdje je uz njega, trebalo prehraniti još sedmero djece. 

Kao najstariji sin slijedio je iseljenički put svog oca Mate koji je poput mnogih sumještana "trbuhom za kruhom" otišao najprije na Novi Zeland, a potom 1911. u Australiju.

Stjepan je s nepunih 17 godina preselio ocu gdje je radio svakakve poslove: od krčenja šuma, sječe stabala za pružne pragove, kopanja u rudniku, do rada na farmama, pretovara robe u lukama...

Naš sugovornik je 1930. "pribavio k sebi" srednjeg brata Luku. 

Jedno vrijeme su dijelili dobro i zlo, otišli u Queensland na sječu šećerne trstike, a onda je...

"Japan navijestio rat Australiji. Dobrovoljno smo se javili u savezničke trupe za borbu protiv fašizma. Luka je prošao, no mene nisu prihvatili zbog tjelesne ozljede zadobivene na poslu", prisjeća se Stjepan.

Dolaskom u Sydney aktivno se uključuje u rad iseljeničkih klubova.

31

'Mi svoji se bolje razumijemo'

Pročitajte kako Hrvat 1989. opisuje radne uvjete u Njemačkoj: Nema nikakve razlike između naših i domaćih ljudi

Supruga Telma, rođena Australka i sin Leon nekoliko puta su prije te 1988. planirali posjetiti tadašnju Jugoslaviju, no jedanput ih je zaustavila bolest, a drugi put prometna nesreća.

Stjepan Prgomet jedva je prepoznao svoje rodno mjesto.

"Na sve strane su nove kuće, automobili, ore se motokultivatorima. Gdje su slamnati krovovi, kuće pločarice, drvena rala, konjske zaprege? Kakvi su samo gradovi Zagreb i Split?", pitao se.

U krugu svoje obitelji proveo je nezaboravnih šest mjeseci.

Julka Šperac

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura