Vojsku odlazećih čeka bolna starost u iseljeništvu

Stotine hiljada britanskih expats provode penzionerske dane u Španiji i šire na Mediteranu. Većina njih ne pomišlja na povratak, a Britancima ne nedostaje ljubavi prema "rodnoj grudi".

Ma tko bi to pročitao do kraja.

A je kod nas je kao bolje, možeš misliti. Vani si bar zarade za pristojan život pa si mogu priuštiti bolju uslugu, ovako s malom mirovinom ih čeka neki jadni dom gdje se štedi na svemu, pa i na hrani, ili će ostati doma pa biti na milost ili nemilost djeci i unucima koji ih uz čast iznimkama nerijetko čak i iskorištavaju, maltretiraju(sjetimo se one snahe koja ja trovala svekrvu)...kad imaš više novca možeš si priuštiti i bolju uslugu,

Tih umjetnika ima na sve strane,zele udoban zivot bez velike muke. Dok si mlad i zdrav primi se posla i osiguraj si nesto za starije dane. Ja sam jedan od tih kao i masa drugih Hrvata. Jedina razlika je stoo ja sada putujem po svijetu dok moji poznanici gledaju da ostave svojoj djeci i unucadima sto vise. Djeca ako zele da imaju trebaju raditi dok su mladi a ne ocekivati od roditelja da im ostave. Ostaviti cu djeci kucu jer je I meni potrebna za zivot a novac sto imam potrositi cu na svoje potrebe. Svi mi smo poceli od nicega pa smo uspjeli tako je I sa nasom djecom. Navratim nekada u Hrvatsku ali zbog onih koji ne zele Hrvatskoj dobro a uvijek su na vlasti ne zelim se vratiti a vlada je odraz mentaliteta naroda koji ju bira. Zato, uzivati cu ja svoj zivot u zemlji koja mi je omogucila da radim i zaradim a hrvatski narode vi I dalje dajte svoj glas "antifasistima" koji vam ugrozavaju zivot.

Umiru napušteni i zaboravljeni, jednako kako su i oni napustili i zaboravili domovinu.