Vojsku odlazećih čeka bolna starost u iseljeništvu

Ne punite mladima glavu sa takvim clancima da je toliko lose stari koji su vani vratili bi se odmah ali to nije tako obicna propaganda.

Se ova novinarka napušila bunike? Kakva crna jezična izolacija nakon nekoliko desetljeća u stranoj zemlji? Tko je u većoj egzistencionalnoj krizi, penzioner sa mirovinom od nekoliko tisuća eura ili naši bijednici koji su sretni ako nagrebu 2000 Kn? A mislim i ja blesav što čitam ova trkeljanja....

Loš članak. Realnost je posve drukčija. Emigranti i gastarbajteri su si uglavnom ostvarili svoje materijalne snove. Kuću u domovini, stan u inozemstvu, automobil (skromniji od mnogih u Hrvatskoj). Ali onu duševnu smirenost si nisu ostvarili. Zašto? Zato jer svakodnevno vide da u domovini samo lopovluk i lupeži vladaju. Zato borave samo tijekom ljeta u Hrvatskoj a najzad nakon Svih svetih odlaze svojoj djeci i unučadi nazad u inozemstvo, jer ta druga i treća generacija naših ljudi su uglavnom visoko obrazovani i često vrlo utjecajni čimbenici u državama čije državljanstvo i imaju. Nije im u interesu vratit se u balkansku krčmu. Iako bi većina njih dala sve od sebe, da svoje iskustvo i znanje ulože u Hrvatskoj. Tihomir Orešković je samo jedan od njih. Ali bagra u domovini uze opet svoj danak! Isto tako će u budućnosti biti sa ljudima iz ovog novog emigracijskog vala. Nažalost.

Svakako da će netko naći sebe i u ovoj najnovijoj priči:Ima sve više i takvih slučajeva da naši iseljenici u starijoj dobi pola godine borave u Hrvatskoj, a drugu polovicu u zemlji odselidbe uživajući u starosti i blagodatima koje su zaslužili nakon napornog rada i odricanja u mladosti. No budimo otvoreni, riječ je o vrlo skromnom broju takvih sretnika koji to financijski mogu podnijeti.

ovdje nije npr. tematizirano: 1. ako su nasi tako usamljeni vani, zasto se ne vrate kad stignu u penziju? je poznajem hrpu nasih, koji su u penziji i imaju vise prebivalista - ali se ne vracaju zauvijek nazad nego suu malo vani, malo u HR. kako im kad bolje pase. imaju li taj izbor oni koji nikad nisu bili vani? 2. starost o usamljenost nisu samo vani moguci. tom temom se bave svi gradjani u svim zemljama, ne samo hrvatski iseljenici. 3. biti usamljen sigurno nije lijepo. koliko bolje je alternativa: biti siromasan, bez adekvatnog zdravstva i slusati kukanje okolice od jutra do mraka?

Samo da se nakratko osvrnem, problem umirovljenika je opčenito problem u više naprednih država svjeta. Sustavi socijalnih potpora su isto različiti i važe dok je umirovljenik u dotičnoj državi trajno prijavljen. U slučaju napuštanja dužem od dva mjeseca dužan je prijavit mirovinskom odsutnost a time ako ima državni dodatak gubi to pravo i njegova je mirovina umanjena za isti iznos. I na kraju RH porezni sustav koči povratak umirovljenika sa dodatnim oporezivanjem stranih mirovina VL je u više navrata o tome pisao. Lijep pozdrav dobrom svijetu

Ovo je tekst koji je vrijedio u 20tom stoljecu. Da li autorica teksta gleda oko sebe i zapaza gomilu turista umirovljenika koji dolaze u HR? Nasi umirovljenici uglavnom su sretni ako ne trebaju kopati po kantama za smece. U Beneluxu vikendima umirovljenici putuju, razgledavaju i trose. Nadalje, mnogi iseljenici nisu bili sposobni stvoriti prijateljstva u zemljama u koje su pristigli. Pa frend mi zivi u Njemackoj 15 godina i jos nema niti jednog prijatelja Nijemca. Ja tamo bio samo par godina i nekoliko Njemaca sa obiteljima je doslo kasnije mi u posjetu. I obrnuto. Dakle sponzorirani tekst od hr birokracije kojoj ce ponestati ljudi da pube proracun za njihove place.

Po ovom ispada da tko ne želi imati bolnu starost u inozemstvu treba ostati u Hrvatskoj i imati će bolan cijeli život. Kada naša Hrvatska bude svima osiguravala normalne uvijete života onda možemo razglabati o ovakvim temama. Jučer na predstavljanju nekakve političke opcije okorjeli neženja, neka to bude blagi izraz za njega i njegove stavove, govori o pronatalitetnoj politici.

Da...u pravu ste! I moji roditeljisu mene 1964, kao desetogodisnjaka poveli u Njemacku! Tamo sam zavrsio sve skole, naucio perfektno Njemacki i Engleski, izucio zanat za elektricara, a sada sau vec 2 godine u prijevremenoj penziji,(sa 60 godina), te imamm samo 1530,00 Euro penzije! Zaista je velika steta da me nisu ostavili u tadasnjoj YU, jer danas bi u Hrvatskoj dobio sigurno vecu penziju!

TTriba našim političarima osjeć jaja jer su oni krivi za ovu sramotu.Velika je tragedija da Hrvati obrazovani i neobrazovani nemaju kruha u Hrvatskoj i moraju bježat vanka.A oni u Saboru sa plaćama od 50000 kuna uživaju i nama sole pamet 25 godina.A još je veća tragedija das mi glasamo za takve!

"To je hrvatsku zajednicu desetljećima izjedalo pa su se ljudi plašili vlastite sjene i svatko tko je došao iz Hrvatske bio je sumnjiv jer se vjerovalo da bi od dva Hrvata barem jedan mogao biti "Udbin čovjek". " -.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.. Tkoko bi rekao da ju Australiji bilo gore nego u Yugoslaviji. Kaže: od dva Hrvata barem je jedan možebitni udbaš. To znači da je Australija bila prekrivena gustom mrežom udbe, temeljitije nego bivša Yuga. Starci su svugdje problem, naročito u Hrvatskoj. Preko 80 % umirovljenika ima nedostatnu mirovinu za platiti starački dom. Premnogi broje svoje posljednje dane u svojim betonskim kavezićima, usamljeni, zaboravljeni i odbačeni od društva pa i od vlastite obitelji. Jedino su poboljšane prilike za rekreaciju staraca, koji slobodno (bez koncesije) mogu skakati u kontejnere i pretresati njihov sadržaj do mile volje, a možda pronađu odbačeno blago u vidu plastične boce vrijedne 0,50 kn i eto sjajne prilike da se značajno popravi umirovljenička financijska slika. Što se tiče obilaska grobova, neka se zainteresirani raspitaju koliko je pokojnika deložirano iz svojih "vječnih počivališta", jer ih itko nije obilazio niti plaćao pristojbe.

U članku ima jako puno istine, i ona se odnosi na veliki broj naših iseljenika. Naravno da ima iznimaka, to su obično oni bolje obrazovani, koji su se vrlo dobro integrirali u novim domovinama, i stvorili si mogućnosti za pristojan život u starosti, bilo tamo gdje jesu, bilo nakon povratka u Hrvatsku u starijim godinama, no to sigurno nije situacija večine iseljenika. Realitet je takav, da se veliki dio naših iseljenika, a tu naročito oni manje obrazovani, nikada potpuno ne integrira i emocioanalno ne uživi u bilo kojoj od zemalja u koje su se odselili, makar to nekima uspije bolje nego drugima. Za to ima puno razloga, a uostalom to vrijedi ne samo za Hrvate, nego i za večinu drugih naroda. Kad se onda približi kraj radnog vijeka, odnosno starost, ta vječna emocionalna ambivalencija između nove i stare domovine, u kojoj se većina iseljenika isto više ne osjeća potpuno kod kuće, često stvara osječaj izgubljenosti i nesigurnosti. Situaciju otežava vrlo često dodatno ne baš sjajna financijska situacija naših iseljenika na kraju radnog života. Na kraju, iluzija je misliti, da oni koji danas nisu uspješni u Hrvatskoj, da će im u inostranstvu biti mnogo bolje. U današnjoj Hrvatskoj, koja voljnima i sposobnima pruža jako puno mogućnosti, tko hoće i ima neke sposobnosti, svakako si može i doma stvoriti pristojnu egzistenciju, a oni za to nesposobni neće bolje uspjeti ni u drugim zemljama, sve drugo su nerealne iluzije.

Uvijek im je Yugoslavija za sve kriva. Eto nema sada Yugoslavije, pa sta vam opet ljudi bjezu glavom bez obzira iz zemlje? A sta se tice starosti, ja preporucujem svima da ostanu u zemljama u kojima zive, ja cu prva ostati, ovdje mi je pola rodbine, pola u Hrvatskoj i sta mi fali? Tako otprilike svi imaju nekoga, malo tko je u dijaspori sam bez ikoga svoga. Ja ne znam nikoga. A te vase Hrvatske klubove i Crkve zaobilazim u sirokom luku, upravo oni drze u zatucanosti ljude, i ne integriraju se nikada u sredinu u kojoj zive.

Lahko je ustanoviti. O iseljenicima najrađe se momentalno najrađe piše o njihovoj povjesti.Rijetki su još uvjek oni gradovi u Hrvatskoj.Koji iseljenike pozivaju,na "jubilarni Dan iseljenika,Ili ih potiču da postanu društveno aktivni u domovinskim udrugama i klubovima.Kako bi sa svojim dugogodišnjemm radnim iskustvima,doprinjeli,dobrobitu uz sebe društvo i udrugi u Hrvatskoj im domovini.

cerce moja..ma di ti zivis..i sta ti znas o zivotu ..nasi judi vanka ..prava si tuga..

Tako mi svejedno gdje ću krepati.

Koliko poznajem stare ljude oko sebe, znam što su bliže svom zavičaju to su mirniji i sretniji. Možda nemaju previše novaca, ali žive skromno i svoji u svome. Znam puno gastarbajtera, koji su uredili svoje rodne kuće i vratili see nakon rada po inozemstvu. Poznajem i ljude, izbjeglice, koji su se vratili na svoja ognjišta, mahom stariji ljudi, penzioneri. Tamo nemaju gotovo ništa, čak ni trgovine, ali ne žele od tamo nigdje. Lijepo si uredili malo povrtnjak, malo cvijeća, zaustavljaju prolaznike, pije se kavica i malo rakijice, život teče mirno.

nevjerovatno ni jedan najblaže rećeno normalan i istinit ćlanak nije napisan pod naslovom moja hrvatska koja je u opće svrha tih tzv ćlanaka a predzadnji ćlanak tj video iz corka je vrhunac neukusa i neistina...fuj...pljuc

Da, a kod nas penzioneri sa 1700 kuna mirovine - uzivaju. Okupljaju unuke,prave nedeljne ruckove, hodaju po rodjendanima, a po ljeti su na moru...mozes mislit...siromastvo i starost jednako izoliranost i bijeda. Svugdje i uvijek.

Jezicna, kulturna i drustvena izolacija se sprijecava bas tako sto se odlazi mlad, kad sve to mozes lijepo nauciti. I zaraditi dobru mirovinu, pa uzivati starost. To je stvarno vec "prst gore" vrijedno - toliko gluposti u jednom clanku napisati! Bravo!