"Nažalost, već dugo godina u Hrvatskoj vlada kriza i nikako da nam posao krene kako bismo željeli. Stalno stojimo na mjestu, a vrijeme ide. Htjeli bismo osnovati obitelj i imati djecu, no sve to još mora pričekati".
Svatko će pomisliti kako su ovo riječi nekih od naših mladih ljudi koji se muče sa svakodnevicom.
No, začudo, to su dojmovi Paragvajke Monice Patricije Estigarribije Soljančić koja od 2005. živi u Hrvatskoj.
Monica je rođena 1978. u Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja, u obitelji koja je po ženskoj liniji hrvatskog podrijetla.
"Moj pradjed Mate Soljančić sa samo 14 godina prvo je došao u Čile, a kad su on i braća zaradili nešto novca otišli su u Paragvaj. Ondje su u centru grada otvorili prvu pekarnicu koja je odlično radila", kaže naša sugovornica.
Braća su se obogatila i uzdignula u visoki sloj društva. Poznata povijesna pekarnica Soljančić, ili kako bi Paragvajci rekli Solhansik, i danas krasi središte Asunciona.
Kupili su vilu u elitnoj četvrti Las Mercedes gdje i danas živi većina njihovih potomaka.
Soljančići su postali i zaslužni građani. "Pradjedov brat Kleto bio je gluhonijem i tim povodom utemeljili su prvu školu u Paragvaju za takvu djecu. Ispred ustanove podignut je spomenik u čast osnivačima. Drugi brat Josip bio je veliki sportski djelatnik, između ostalog osnovao je poznati nogometni klub Mbygua".
Ponosna na pretke
Za razliku od onih u susjednom Čileu i Argentini, paragvajska hrvatska zajednica je malobrojna.
Računa se da danas ondje živi oko pet tisuća Paragvajaca hrvatskog podrijetla koji se nikad nisu uspjeli ozbiljnije organizirati.
Ponovnom buđenju hrvatske svijesti možemo uvelike zahvaliti Monicinom stricu Hugu Guillermu Soljancicu Sanchezu, bogatom čovjeku i generalu paragvajske vojske koji je 1996. osnovao prvu udrugu s hrvatskim predznakom.
Mnogi Paragvajci su njegovim posredovanjem stekli hrvatsko državljanstvo. Tako je bilo s Monicom, ali i njezinom mnogobrojnom obitelji.
"Prvo je moj mlađi brat Jose Miguel 2003. došao u Zagreb. Dobio je stipendiju za jednogodišnji studij hrvatskog jezika Croaticum. Uskoro smo svi krenuli za njim, a troje nas je ostalo za stalno".
Društvena i poduzetna
Monica kaže da je prilagodba na novu sredinu teška. Velika prepreka bio joj je jezik koji nije znala govoriti. Zatim klima.
"Na početku smo teško podnosili zimu i niske temperature. U Paragvaju toga nema. Temperature najniže padnu do 15-ak stupnjeva pa se onda ljudi smrzavaju i oblače kapute", kaže naša sugovornica uz osmijeh.
Na upit što joj još smeta kod nas ističe sveprisutnu mrzovolju i nezadovoljstvo.
"Hrvati stalno nešto kritiziraju i rogobore. U jednom istraživanju o osjećaju sreće po zemljama najsretniji je upravo Paragvaj, a Hrvatska je negdje pri kraju ljestvice. To sve govori! Treba reći da u mojoj zemlji ima puno siromašnih ljudi, no većina pozitivno gleda na život za razliku od Hrvata".
Monica je u Zagreb došla s diplomom američkog sveučilišta u Paragvaju na kojem je studirala marketing i odnose s javnošću.
Uz materinski španjolski, odlično govori i gvarani - jezik paragvajskih domorodaca, zatim engleski te portugalski.
A danas odlično vlada i jezikom svojih predaka - hrvatskim, pri čemu jedino simpatični latinoamerički naglasak upućuje na daleki rodni kraj.
Poduzetna, elokventna, društvena, snalažljiva, kreativna - spremna je na raznovrsne poslove. "Bavila sam se svim i svačim u Hrvatskoj. Bila sam turistički vodič, animator, event-manager".
Poznati su njezini latinoamerički partyji Fiesta Latina koje organizira u klubovima i diskotekama.
No, u posljednje vrijeme usredotočena je na posao sa stevijom - prirodnom zamjenom za šećer koja potječe iz Paragvaja.
"Stevija je još uvijek malo poznata u Hrvatskoj, a kako nema kalorija posebno se preporučuje dijabetičarima, ljudima na dijeti, onima sa želučanim smetnjama... Inače, ova biljka najbolje uspijeva u Paragvaju i ondje se masovno koristi".
Kaže kako se namučila dok je dobila dozvolu za uvoz jer je, sve do ulaska domovine u Europsku uniju, stevija kod nas bila zabranjena.
"Moramo prvo ljude educirati. Mnogi su se polako uvjerili u njezine blagodati. Danas se ta biljka stavlja u sve više gotovih proizvoda. No, treba biti oprezan jer se pod stevijom nudi sve i svašta, a najčešće nekvalitetna roba iz Azije".
Dašak Latinske Amerike našoj sugovornici pružaju prijateljstva s mnogim sunarodnjacima u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
U današnje vrijeme kada njezini vršnjaci odlaze iz domovine, Monica nije požalila što je došla ovdje.
"Krizi jednom mora doći kraj. Nadam se da će stvari krenuti dobrim putem pa će i u Hrvatskoj biti puno više sretnih lica nego što ih ima sada. U tom pogledu treba se ugledati na Paragvaj!"
Hrvoje Salopek
Matica
Dobro kaže za steviju. U hrvatskim dućanima kilometri polica sokova i kokakole a ni jedna boca naprimjer zelenog čaja bez šećera. Ne možeš se osvježiti bez 150 kcal.