Zinka Kunc-Milanov jedna je od najvećih hrvatskih opernih pjevačica svjetske karijere. Ova najslavnija sopranistica dvadesetog stoljeća nastupala je na svjetskim opernim pozornicama, a bila je primadona newyorške opere Metropolitan, gdje je ostvarila najdulji sopranski vijek u toj kući.
Od malih nogu bavila se glazbom. Zinkin veliki talent uočila je njezina velika prethodnica, a poslije učiteljica Milka Trnina.
Na početku njezin talent ne prepoznaju u zagrebačkoj Operi pa je prvi javni nastup imala 1927. u Ljubljani. Iako je u Zagrebu imala iznimno zapažen nastup u operi Faust, ipak nije dobila stalno namještenje sve do 1929. kada za ravnatelja HNK dolazi Krešimir Baranović. Ondje je ostala do 1936., odigravši 27 uloga u djelima različitih skladatelja. Te godine dobiva ponudu njemačkog kazališta u Pragu te na Salzburškim svečanim igrama igra u Verdijevu "Requiemu", čime započinje njezin streloviti uspon.
Uslijedila je velika karijera u newyorškom Metropolitanu, gdje je nastupala nevjerojatna 424 puta, između 1947. i 1966. Kritičari su u hvalospjevima pisali o njezinim nastupima, publika ju je obožavala, a kolege u Metropolitanu nazivali su je kraljicom kuće. Njezin sopran smatra se jednim od najljepših u 20. stoljeću.
Prije Drugog svjetskog rata redovito je gostovala u Zagrebu, no gostovanja su se poslije prorijedila. Pjevala je u najprestižnijim svjetskim opernim kućama, poput Bečke državne opere, milanske Scale, londonskog Covent Gardena...
Tijekom života snimala je za nakladničku kuću RCA te su sačuvane mnoge njezine izvedbe snimljene uživo. U mirovinu se povukla 1966., nastavljajući se baviti pedagoškim radom.
Sjedinjene Američke Države nagradile su je 1984. kao jednu od najistaknutijih osoba stranog podrijetla koja je zadužila tu državu. Nagrađivana je i slavljena kao najljepši glas na svijetu.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
I sahranjena je u Zagrebu, na Mirogoju neposredno prije velikoga križa, s desne strane.