Antun Vrančić rođen je 1504. godine u Šibeniku. Bio je hrvatski i ugarski plemić, diplomat, pisac, nadbiskup, kardinal... Studirao je u Padovi, Beču i Krakovu.
Kao tajnik ugarskog kralja Ivana Zapolje punih 20 godina boravio je u različitim diplomatskim misijama u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Engleskoj...
Potom je 1549. u Beču postao savjetnik kralja Ferdinanda I. Habsburškog, koji ga je 1553. godine poslao u Carigrad na pregovore o miru sa sultanom Sulejmanom. Ondje je uspješno obavio misiju, zbog čega ga je kralj dodatno promaknuo u crkvenoj, ali i svjetovnoj hijerarhiji.
Imenovan je ostrogonskim nadbiskupom i primasom Ugarske, postavši tako – nakon kralja – nedvojbeno najmoćniji čovjek Ugarskog Kraljevstva.
Još kao mladić napisao je biografiju hrvatskog bana Petra Berislavića. Iznimno su vrijedni i njegovi zapisi na latinskom jeziku o životu hrvatskih krajeva pod turskom okupacijom.
Papa Grgur XIII. proglasio ga je kardinalom, a poznat je i po izučavanju povijesti Rimskog Carstva.
U Ankari je pronašao Augustov biografski spis Djela božanskog Augusta, kasnije nazvan Spomenik iz Ankare te ga je prvi tiskao (zato je danas poznat kao Codex Verantianus i čuva se u Nacionalnom muzeju u Beču).
Pisao je pjesme, putopise i rasprave. Osobito je vrijedna njegova prepiska s mnogim ondašnjim slavnim ljudima u Europi, kao što su Erazmo Roterdamski, Nikola Zrinski i drugi.
Jedan je od najvećih hrvatskih političara u europskoj politici. Njegova djela objavila je Mađarska akademija u 12 svezaka.
Preminuo je u Slovačkoj 1573. godine, a grob mu se nalazi u Trnavi.
