Ognjen Ribičić tek je jedan od nekoliko tisuća visokokvalificiranih državljana Lijepe Naše koji su otišli trbuhom za kruhom u inozemstvo. Ipak, njemu se posrećilo da dobije posao u odličnoj informatičkoj tvrtki ecx.io.
"Radio sam tijekom karijere puno različitih informatičkih poslova i naučio mnogo toga. Kada sam došao u sadašnju tvrtku, svi su se čudili kako mogu raditi i front-end i back-end, a osim toga znam i mobilne tehnologije, networking, baze... Mislim da mogu reći za sebe da sam tzv. full-stack developer", istaknuo je Ognjen Ribičić.
Odlazak u Düsseldorf čini se da je bio dobar potez, i to ne samo za našeg sugovornika...
"Prvo je moja djevojka dobila posao u Trivagu. Meni su se javili nekoliko dana kasnije i odmah sam počeo pakirati stvari", potvrdio je ovaj mladi programer.
Ecx.io je multinacionalna tvrtka koja posluje u Düsseldorfu (Njemačka), Welsu (Austrija), Bracknellu (Velika Britanija) te u Varaždinu i Zagrebu. Riječ je o jednoj od najuspješnijih digitalnih agencija u Europi i, kao dijelu IBM-a, jednoj od najvećih na svijetu.
Posla za kvalitetne developere, poput Ognjena, ima napretek. Trenutačno radi kao back-end developer (Hybris tehnologija), uskače i "frontendašima", a okušao se i kao SCRUM master.
"Počeo sam jako rano, imam već 12 godina iskustva na ovim poslovima, što može biti velika prednost u odnosu na ostale. Znam raditi različite stvari, i kao arhitekt, i kao SCRUM master. Svestranost je ovdje plus, a dobro je imati više opcija u životu", naglasio je naš sugovornik.
A zašto baš programiranje, zanimalo nas je...
"Meni je ono kao slagalica, a ni jedna nije ista. To je čar ovog posla. Jednom kad naučiš slagati, možeš složiti sve", napomenuo je Ribičić.
Najveća razlika između Njemačke i Hrvatske je u mentalitetu, tvrdi naš sugovornik, koji već ima iskustvo rada u inozemstvu.
"Razlika je i u odnosu prema poslu. U Hrvatskoj je normalno da ponekad i 'zaružiš', dok je kod Nijemaca to rjeđi slučaj, više su obiteljski usredotočeni. Dolaze u devet na posao, a odlaze u 17 sati. Prekovremeni i slične stvari su rijetkost. No, u samom poslu nema prevelike razlike. Meni je lijepo u Düsseldorfu, grad je čudo, sve je puno nekih događaja", otkrio je Ribičić.
Naš sugovornik završio je Tehničko veleučilište u Zagrebu, a nakon tri godine odradio je i master na Fakultetu organizacije i informatike. U Varaždinu se našao prije nekoliko tjedana, tijekom Špancirfesta.
"To je jedna od prednosti ovog posla jer se može raditi praktički odasvud", pohvalio se.
Zadovoljan je i svojim znanjem stečenim na Fakultetu organizacije i informatike.
"Fakultet nije presudan, ali su me uvijek pitali jesam li ga završio. FOI je jedan od boljih informatičkih studija. Imam i puno prijatelja koji su studirali na drugim fakultetima, ali nisu primjerice ništa više dobili nego ja. Sveukupno mislim da je dobar", napomenuo je.
Ipak, Ribičić smatra da fakultetsko znanje nije presudno za uspjeh u IT-u.
"Uvijek sam imao nekoliko vlastitih projekata, što je ipak nešto drukčije. Fakultet nije presudan za dobrog developera, moram priznati da sam ga upisao ponajviše zbog roditelja, jer sam imao već osiguran posao", priznao je Ognjen.
A dobra odluka bila je i odabrati "poziv" programera, odnosno developera...
"Trenutačno svi traže dobre developere, toliko da je ponekad naporno, pa skrivam puno informacija na LinkedInu. No svaki drugi dan me netko 'pikne', napadaju sa svih strana", zaključio je ovaj 29-godišnjak.
