Nisu sve iseljeničke priče sretne!

Vec dugo nisam tako plakala Koliko jos takovih prica ima Volite svoju domovinu Pozdrav iz Kanade

Pozdrav svim Hrvatima van drage nam domovine uz izreku: "Ili si vani i sanjas rodno mjesto ili si doma i sanjas radno mjesto."

rijetkost su ovakve price sa nasim ljudima ali ih ima a kad na ulici vidite beskucnika nemojte ga suditi i reci neradnik ili pijanac jer nikada neznamo kakve su ljudske sudbine i zasto je zavrsio na ulici

Bravo i hrvatska diplomacija može pomoći rasvjetliti mnoge iseljeničke teške doživljaje.Pa i oni diplomati radno iskusni, koji su u mirovini.Bilo bi super da se uključe,u iseljeničke doživljene priče. Poznato mi je da,neki od njih pišu i knjige. Pa eto prilike.

ajme smeća od teksta...

U Njemackoj sam vec 8 mjeseci. Hvala bogu nisam pozalio i cak sto vise prezadovoljan. Svima koji bi dosli ovamo raditi dao bih dva savjeta 1. Nemozete si priustit luksuz radnog vremena od 160 sati mjesecno kakvo imaju Njemci 2.2. Morate sami sebi dati dijagnozu da vam smeta alkohol zdravlju. I da u balkanske krcme ili lokale koje drze "jugovici" ne idite ni na kavu.

Naravno da nisu sve price sretne. Naravno da ima Hrvata koji cekaju u onim sirotinjskim kuhinjama. Zalosno. Ja ich znam dosta koji se propiju od tuge. Prvo sto izgube korijenje sa Maticom. Zatim izgube Obitelj i na kraju postanu beskucnici. O domovima za stare i nemocne necu ni pocinjati temu. Tko zna koliko ih ima tamo. Vecinom su to muskarci koliko sam ja upoznata.

Dugo nisam procitao ovako los tekst na Vecernjem. Morao sam pogledati da slucajno nisam na Jutarnjem... uglavnom, smece od teksta... cim u uvodu pise da je 'zbog stanja duse bio zlostavljan u prihvatilistu', vidim da autorica ima bujnu mastu

Da? A kaj onima koji u svojoj voljenoj Hrvatskoj kopaju po kantama za smece?

U biti ja ne znam nijednu sretnu priču osim onih iz novina! Uglavnom ljudi odu muče se, rade dan i noć i jedva preživljavaju!

i ispod mosta na zapadu se više događa nego u hrvatskoj... Kad samo čujem tužipoljke... ne žele shvatiti da imovina obvezuje... s porezom... Sad se svi čude što se hrvatska napušta a ima kuću stan i slično... to je samo obaveza... porezna... dobro došli u društvo lisica i neljubitelja branka ćopića... jež bi mir i spokoj a da netko drugi plaća porez... Lisica pojede ono što nađe a sutra je novi dan... To se danas traži, znači mobilan i spreman na promjene i iznenađenja. A jež bi i ovce i novce...nekad bilo u savezu komunista...

Da nije lagan iseljenicki zivot makar u domovini svi misle da zivimo dobro da novci padaju sa neba .Pitate zasto? Zato je danas imas poso a sutra ga nemas trazis ga I po godinu dana da bi ga nasao pristajes na minimalnu placu I pocinjes is pocetka tezak je zivot u tudini a novaca nemas da se vratis a I sramota te da se vratis jer sta ce reci braca sestre I rodbina gde si bio sta si radi da nemas nista zato ima puno Hrvata koji se I ne javljaju doma nego cekaju svoju smrt u tudini pa cak I pod mostovima zalosno ali istinito .Dok vi Hrvati u domovini sanjate na odlazak jer mislite da vas ceka med I mljeko ,istina je drugacija pozdrav iz Kanade

jedno je istina..nas covik..vani..vise..voli ..hrvatsku..od onoga doli..i hvala dragu bogu..nije..posta..lopov..i lazljivac..ka vecina doli..

Ovaj novinar bi se trebao ostaviti pisanja clanaka i poceti pisati lektiru. Steta sto vise ne izlazi "ARENA" u njoj bi njegovi clanci bili najcitaniji.

Pa koliko bi ih u Hrvatskoj bilo gladno da ne "prodaju" vjeru, domoljublje i zive na grbaci postenog svijeta.

Mali postokak nas iseljenih ima problema kao on. Ocito nesto nije bilo uredu sa njim. Kockaknje I pijanstvo mose dovesti do toga a neodrzavanje veze s rodbinom je prica za sebe. Zasto je zivio pod mostom? Za sve nezaposlene ima financijska pomoc, problem je sto pojedinima nije dovoljno koliko god dobiju.Sto se tice rada hrvatskih izaslanika je posebna prica, do sada mogu reci da 90% sto smo ih imali ne rade I nepokusava biti na usluzi nama, sluze samo sebi. Dolaskom demokracije ocekivali smo postene ljude koji ce zastupati Hrvatsku u pravom svjetlu, iz osobnog iskustva sa njima moram reci nesto ovako lose. Sve sami kako se oni vole zvati "intelektualci", da je hrvatska emigracija cekala ne slicne intelektualce medju nama, nebi imali niti jednoga kluba niti crkve I kao zajednica bi bili pod mostom kao spomenuti gospodin.

Odgovor 'anticezuri'. Zivim u Australiji 30 godina i dobro poznajem problem nasih ljudi. Oni koji su dosli legalno dobili su sve papire da mogu zivjeti i raditi kai i svi drugi Australci, ali ima mali broj onih koji su pobjegli sa nekog od teretnih brodova gdje su radili za vrijeme jugoslavije. Cak i ti su se uspjeli snaci i naci posao jer do 90-tih godina to nije bio problem. Mogao se je dobiti porezni broj na nekoliko nacina, a taj broj je bio potreban da bi radio. Nikoga nije bilo briga jesi li legalno u Australiji ili nisi, zato pretpostavljam da je ovaj nesretnik imao drugi problem. Mozda pice pa se otelo kontroli, ne dolazenje na posao, ne placanje stanarine i padanje u depresiju.... U Australiji cak i ako ne radis, tjedno dobivas dosta novaca od socijale, tako da ne mozes biti gladan i da mozes negdje iznajmiti neki mali stan ili sobu. Prava istina je ta da svi oni koji su dosli u Australiju i zeljeli raditi, sigurno nisu zavrsili pod mostovima ili sirotistima. Za one koji su se odali kocki i picu nema buducnosti ni u Australiji a ni nigdje drugo. Za Hrvate koji su dosli u Australiji ce uvijek biti problem nostalgija za svojim domom i svojom rodbinom i to je nemoguce promijeniti. Zivot u Australiji je skup i nije lako pored svih drugih obaveza (kredit za stan ili kucu, kredit za auto, skolovanje djece,...) skupiti $20.000 za karte, troskove i poklone, koliko treba jednoj cetveroclanoj obitelji. Znam iz iskustva da vecina Hrvata ipak uspiju doci u Hrvatsku, barem svako 5-6 godina jednom, a znam isto tako da mnogi uspjesniji Hrvati dolaze jednom ili dvaput godisnje u Hrvatsku. Na kraju mogu reci i to da se mnogi Hrvati koji zive u nasoj lijepoj Hrvatskoj ne trude imati vise od onog sto imaju i ne zele bas puno raditi. Takvog zivota nema ni u jednoj drugoj zemlji, nema kave kad god ti padne napamet i nema bolovanja kada se beru jabuke ili grozdje.

ova prica nije potpuno tocna iz vise razloga pa se nezna ko je junak u toj prici ,,beskucnik ,odgajateljica ili abasador,ja mislim da su glavni junaci ambasador i njegova supruga koji su spasili covijeka od patnje i spojili s obitelji jer je on osto pod mostom u australiji koja je po socijali prva zemlja u svijetu,samo da napomenem za one koji neznaju da ljudi koji nemaju ni jedan dan staza a kada su u starosti dobiju 700e mirovine i socijalno besplatno a oni koji rade cijeli vijek nemaju penzije jer im netreba i novaca imaju dovoljno,to je ukratko pa neznam sto ste stim stivom htjeli prezentirat ili uvecati nasu domovinu ili vase zaposlenike koji kao brinu o hrvatima u dijaspori od svega po meni muljaza i nalijevanje vode na svoj mlin kao u romanima mirka i slavka,pod mostom se moze zavrsiti bilo gdje a najprije u hr.,.pa nakon ovog dragi doktori ne odlazite u svijet da ne zavrsite pod mostom ali i drugi radnici ostanite deste i cekajte da vam cijeli zivot peru mozgove hladnom i toplim vodom i kukaju kao nema kruha za vas i za vasu djecu ,ali zanjih ima jer beznih se ne moze i ovo sunce svijetli samo radi njih i njihovih rodjaka i kumova,eto neka pusi ovakve price ko oce i placite nad njima

A kao da su sve priče iz domovine sretne.

Prica je dosta zamrsena, nista se ne zna o covjeku. Regularni imigranti imaju sva svoja prava i ne mogu ostati na ulici. Ako covjek nije imamo ''papire'', a tako davno je otisao, onda je malo cudno sto se nasao na ulici. Nije valjda citavo vrijeme radio ''na crno'' i lutao okolo. U svakom slucaju pretuzna prica.