Napadi na hrvatskog ministra branitelja generala Tomu Medveda, odnosno na ministarstvo i Vladu, imaju sve odlike specijalnog rata. Lažne informacije koje se putem medija prezentiraju javnosti glavno su uporište za ovakvu tezu. Drugi temelj ovoj tvrdnji nalazim u činjenici što su hrvatski branitelji najosjetljivija populacija društva, ali i dio stanovništva s kojim se identificiramo u svakom trenutku kad ponosno govorimo o suverenosti i slobodi do koje smo došli u Domovinskom ratu. Obezvrjeđivanje braniteljske populacije izravno vodi do obezvrjeđivanja svega što ova država duguje njima, a to su suverenost i samostalnost.
Nakon što su godinama trpjeli da se branitelja naziva teroristima zbog njihovih opravdanih i legitimnih prosvjeda kada im je vlast lijeve političke koalicije predvođena SDP-om pokušala uskratiti određena prava, branitelji su danas izloženi sustavnom vrijeđanju i omalovažavanju kroz plasiranje neistinitih informacija u kojima ih se pokušava prikazati kao parazite i društvene nametnike. Budući da je nakon dugo godina Ministarstvo branitelja zauzelo jasnu poziciju u pogledu zaštite braniteljskih prava, Ministarstvo branitelja pokušava se prikazati kao instituciju koja svjesno obmanjuje populaciju zbog koje i postoji.
Tako smo posljednjih dana izloženi tvrdnjama kako je čak 8490 hrvatskih branitelja zatražilo priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida nakon što je na snagu stupio novi zakon. Da bi bilo jasnije o čemu govorimo, treba podsjetiti kako je 2006. godine tadašnja ministrica Jadranka Kosor ukinula mogućnost za podnošenje novih zahtjeva za priznavanje statusa Hrvatskog ratnog vojnog invalida. Netko je administrativnim propisom odlučio da bolesti moraju stati, da će prestati razarati ljudski organizam i da će prestati učinci ranjavanja, mučenja, iscrpljenosti, napora, strahova i stresova koji naknadno mogu dovesti do određenog stupnja invalidnosti.
U ovih 12 godina medicinska statistika pokazala je drukčije. Liječnici su kod više od sedam tisuća branitelja ustanovili posljedice onoga što su proživjeli u ratu, a koje su dovele do njihove smanjene ili potpune nesposobnosti za rad. Oni su tražili priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, ali njihovom opravdanom zahtjevu državna uprava nije mogla udovoljiti zbog zakona koji je bio na snazi.
Da se s našim braniteljima događalo nešto neželjeno govore i podaci o umrlima. Od 1996. godine do danas preminulo je 53 337 branitelja. Statistika kaže da je otprilike jednak broj mlađih i starijih od 60 godina. Treba li pametnom čovjeku uopće postavljati pitanje može li posljedica ranjavanja, mučenja u logoru, pretrpljenih napora i strahova imati efekte koji dovedu do sasvim sigurno prerane smrti ako je ona nastupila prije 60. godine, a da te iste posljedice ne mogu biti razlog za proglašenje određenog stupnja invalidnosti?
Jasno je da ono što je razlog smrti može prije nastupanja krajnje tragične posljedice prije toga biti razlog za invalidnost. Nažalost, bivšem ministru branitelja Fredu Matiću, njegovom pomoćniku Bojanu Glavaševiću ili predsjedniku SDP-ovog odbora za branitelje Franku Vidoviću stvari ne izgledaju tako. Oni u javnost plasiraju teze o tome kako je nakon donošenja novog Zakona o braniteljima, kojeg je pripremilo Medvedovo ministarstvo, a u Sabor gdje je i usvojen poslala Plenkovićeva Vlada, čak 8490 novih osoba podnijelo zahtjev za priznavanje statusa HRVI (Hrvatskog ratnog vojnog invalida).
Istina je, međutim, da je u toj brojci onih preko sedam tisuća branitelja koji su proteklih šest godina tražili svoja prava nakon što su im organizam razorile naknadne posljedice ratnih stradanja i tek oko tisuću novih koji su podnijeli zahtjeve otkad je zakon na snazi. Drugi podatak kaže nam da je do danas s traženom dokumentacijom kompletirano 4239 tih zahtjeva i da će samo oni biti upućeni na procjenu opravdanosti. Čak i kad bi svi zahtjevi bili prihvaćeni u proračunu su predviđena sredstva za njihovo ispunjenje.
Posebno su morbidne tvrdnje kako je u godinama kad se provode izbori povećana smrtnost hrvatskih branitelja, odnosno stopa suicida. Statistika pokazuje drukčije. Stopa suicida puno je veća u godinama kad nema izbora nego u vremenu biranja nove vlasti. Tako kreiranim lažnim informacijama političare se želi prikazati kao trajne neprijatelje branitelja, odnosno branitelje pretvoriti u stalne neprijatelje svake vlasti. Pogledamo li tko je posljednjih 28 godina u Hrvatskoj proveo najviše vremena na vlasti na državnoj razini, te tko skoro neprekidno ima vlast u više od 75 posto gradova, općina i županija, nije teško zaključiti kako je cijela priča okrenuta protiv HDZ-a koji sa svojim partnerima obnaša vlast u najvećem dijelu spomenutog vremena.
Ovaj specijalni rat koji se vodi protiv aktualnog ministra i ministarstva branitelja pomalo podsjeća na ratnu epizodu koja se dogodila 27. lipnja 1991. godine, a koju branitelji Osijeka obilježavaju kao svoj dan.
Tog su dana tenkovi JNA izišli na ulice najvećeg slavonskog grada i pokušali zaplašiti narod demonstrirajući silu. Jedan Osječanin ispred kolone tenkova ostavio je svog crvenog fiću. Mali crveni automobil proizveden u kragujevačkoj zastavi godinama je u socijalističkoj Jugoslaviji bio simbol uspješne gospodarske proizvodnje, prosperiteta i svekolikog napretka.
Nije mala simbolika u tome što je tenk vojna sila čiji je zaštitni znak bila crvena petokraka pregazio malešni automobil, simbol navodno uspješne socijalističke proizvodnje jarko crvene boje. Medijskom kampanjom koju vode protiv branitelja kreatori ovog specijalnog rata jurišaju gazeći istinu. Kao što je onaj tenk u Osijeku pregazio crvenog fiću tako će i oni pregaziti vlastiti moral.
Branitelji su u Republici Hrvatskoj puno više od dijela statistike koja zbog nečeg koristi sredstva iz državnog proračuna. Branitelji su jedan od simbola hrvatske samostalnosti i suverenosti. Kao što je slika crvenog fiće ostala u našem sjećanju kao postupak u kojem je Jugoslavija vlastitom silom uništila samu sebe, tako će i današnje nasilno vrijeđanju i omalovažavanje branitelja ostati zapisano kao tek još jedan pokušaj da se dovede u pitanje hrvatska samostalnost i suverenost.
Prozivati branitelje da bi se vlast optužilo za pogodovanje pojedinim kategorijama društva isto je kao i tenkom ići na crvenog fiću. Ako se branitelji odupri tim lažima i kreiranom specijalnom ratu optužit će ih se za terorizam, za širenje straha i društvu i tko zna za što sve ne. Oni su, dakle u situaciji da se ne mogu sami braniti kao što se ni crveni fićo nije mogao obraniti od tenka. Međutim, konzervirani tenk i crveni fićo danas su u Osijeku spomenik poraza onih koji su mislili da se Osječani ne mogu obraniti od tenkova i nasilja.
Posto su braniteljima "organizam razorile naknadne posljedice ratnih stradanja" (sto god to bilo), najbolje da svakome damo po Amex karticu koju ce drzava placati iz proracuna.