Leo Junek rođen je 1899. godine u Zagrebu. Ovaj slikar prepoznatljivih gradskih motiva i pejzaža većinu života proveo je u Francuskoj kao Lorris Junec.
Njegovo slikarstvo kretalo se od impresionizma u mladosti do nadrealizma u poznijim godinama. Najpoznatiji je po svojim rafiniranim harmonijama boja motiva sa Seine i iz Pariza te portreta i figura.
Uglavnom je radio autoportrete, figure, mrtve prirode, vedute i pejzaže u ulju, temperi, akvarelu i gvašu te je crtao olovkom i tušem. Vlastiti izričaj razvijao je pod Cézanneovim utjecajem, a njegov umjetnički stil jedinstven je u hrvatskoj likovnoj produkciji.
Školovanje je započeo u kaptolskom sjemeništu, nastavio u Gornjogradskoj gimnaziji te na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje prekida studij kako bi se upisao na likovnu akademiju. Učitelji su mu bili Ferdo Kovačević, Maksimilijan Vanka i Ljubo Babić.
Uoči završetka studija 1924. godine posjećuje Pariz u koji se odmah zaljubljuje, a kolika je bila njegova opsjednutost tim gradom, najbolje govore ove riječi: "Kad sam to vidio, vratio sam se u Zagreb, završio studij kod Babića, uzeo diplomu, izložio kod Ulricha, dobio stipendiju za Pariz... I još sam uvijek u Parizu".
Cijeli svoj dugi život potpuno je posvetio slikarstvu, ostavivši mnogobrojna vrhunska djela tamošnjoj umjetnosti. Francusko državljanstvo dobio je tek 1974.
Lijepu Našu nije često posjećivao, ali je vezama sa zagrebačkim umjetnicima i sudjelovanjem na domaćim izložbama znatno utjecao na hrvatsku likovnu umjetnost.
Jedan je od utemeljitelja umjetničke skupine "Zemlja" koja je promicala hrvatsku slikarsku naivu. Godine 2007. u Klovićevim dvorima u Zagrebu organizirana je njegova velika domovinska izložba.
Jedna od teorija kaže kako je bio izvanbračno dijete svećenika Huga Mihalovića (iz bogate veleposjedničke obitelji) te nadahnuće za Krležin lik Filipa Latinovicza.
Leo Junek preminuo je 1993. godine u francuskom Orsayu.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
