Žena kojoj se klanjao i Pablo Neruda

Lenka Franulić – legendarna čileanska novinarka hrvatskih korijena

Lenka Franulić
Foto: Matica
01.04.2016.
u 07:15

Marija Jurić Zagorka više od pola stoljeća u Zagrebu je djelovala kao novinarka i borac za ravnopravnost žena

No, javnosti je nepoznato da je isti posao gotovo istodobno odrađivala, ali u dalekom Čileu, i njezina suvremenica Lenka Franulić Zlatar.

Godine 1976. njoj u čast utemeljena je novinarska nagrada, prestižno priznanje koje svakog 26. prosinca dodjeljuje Nacionalno udruženje novinarki Čilea, a može se dobiti samo jednom u životu. Dama hrvatskih korijena i danas se smatra uzorom.

Istaknuto je to na tribini "Sjećanje na Lenku Franulić" koju je povodom stote obljetnice njezina rođenja organizirala splitska podružnica Hrvatske matice iseljenika.

A životna priča čileanske novinarke hrvatskog podrijetla dostojna je filmskog platna.

Lenka Franulić rodila se u Antofagasti 11. lipnja 1908. Njezin otac Bračanin Mate sa šestoricom braće u Čile je došao početkom 20. stoljeća. Supruga Zorka Zlatar pridružila mu se 1907. godine.

Bračni par Franulić imao je dvije kćeri: Lenku i deset godina mlađu Dobrilu koje su dobile najbolje obrazovanje. Tako je Lenka u Santiago de Chileu studirala pedagogiju i engleski jezik. Diplomirala je 1930. godine, ali nikad nije radila u struci.

Opsjednuta novinarstvom ta posebno zgodna žena odrekla se i majčinstva. Nije imala obitelj jer za nju, kako je znala govoriti: "Jednostavno nije bilo vremena". Zaokupljena poslom jutra bi često znala dočekati za pisaćim strojem.

Okušala se u svim novinarskim oblicima, a uspješno je radila i kao urednica. Godine 1931. s Carlosom Davilom utemeljila je časopis Hoy. Uređivala je rubriku "Knjiga i umjetnost" te prevodila članke iz stranih časopisa. U međuvremenu postaje reporterka i često putuje po svijetu.

Vodila je časopis Evu, a potom i Ercillu, gdje je sve do smrti bila direktorica. Posao čelnice radija Nuevo Mundo i Agricultura preuzima 1945. godine. Istodobno prevodi s francuskog i engleskog jezika, među ostalim, Virginiju Woolf i Johna Steinbecka. I sama je autorica dviju knjiga: "Sto suvremenih pisaca" i antologije "Američke priče". Surađivala je i s poznatom spisateljicom Gabrijelom Mistral - inače ravnateljicom gimnazije u Punta Arenasu koja je objavljivala njezine radove.

Novinarski smisao Lenke Franulić prepoznat je i izvan granica Čilea. Postaje članica Udruženja novinara Sjedinjenih Američkih Država, a 1945. primljena je u State Department s još trojicom latinsko-američkih kolega. Godinu dana poslije dobiva nagradu Helena Rubinstein.

Lenka je u svemu bila iznad svojih konkurenata. Rutinskim reportažama davala je novu, životnu dimenziju. Svojim često svjetski poznatim sugovornicima, među kojima su bili i Jean Cocteau, Eleanor Roosevelt i Juan Perón, prilazila je ljudski i intimno. Bilo je novinarki i prije nje, ali Lenka ništa nije prepuštala slučaju. Bavila se političkim i socijalnim temama te tipično ženskim pitanjima.

Plodonosni rad Lenke Franulić prekinut je 1963. u njezinoj 53. godini. Položena je u grobnicu koju je podigla svojoj majci koja ju je nadživjela. Na spomeniku su uklesane riječi Pabla Nerude, slavnog nobelovca i njezinog štovatelja.

"Bila si predvodnik žena i pouka mnogobrojnim muškarcima".

Foto: Matica

Na posljednji počinak ispraćena je s najvećim počastima. Njezinu smrt komentirali su mnogi dnevni listovi, ali i poznate osobe. "Lenka Franulić ne zaslužuje da se o njoj govori na uobičajen način. Bila je previše logična, previše potpuna i s toliko ljudskih vrlina, što je dovoljno da je ne zaboravimo", navodi La Nación, dnevnik iz Santiaga.

"Vrijedila je više nego tona veleposlanika ili nekoliko vagona ministara", riječi su senatora Baltazara Castra, dok je njegov kolega Hermes Ahumada izjavio kako je Lenka Franulić bila prva velika čileanska novinarka.

"Novinarstvo traži cijelog čovjeka, što je i danas za mnoge muški posao. Ne treba zaboraviti da ga je u nezahvalnom vremenu sredinom prošlog stoljeća Lenka Franulić odrađivala uspješno, daleko bolje od svojih muških kolega. Uz to bila je i veliki čovjek - iznimno ponosna na domovinu svojih roditelja, voljenu Hrvatsku koju je silno željela povezati s Čileom, što mi je i sama rekla na hrvatskom jeziku tijekom posjeta Zagrebu 1952. godine. Boraveći kao ataše za kulturu u bivšoj Jugoslaviji, Lenka Franulić je tom prigodom posjetila i otok Brač", istaknula je 82-godišnja Lucija Bilić.

Prisjećajući se susreta sa slavnom novinarkom, gospođa Bilić, inače jedna od utemeljiteljica Hrvatske matice iseljenika koja je splitski ogranak vodila 21 godinu, nije uspjela zaustaviti suze.

"Lenka Franulić samo je jedna u nizu Hrvata koji su stvarali povijest Čilea, na čemu im je i osobno zahvalio čileanski predsjednik Ricardo Lagos Escobar, otkrivši 2004. godine u Škripu na Braču spomen ploču. Uvjeti u kojima su živjeli i radili pripadnici prve generacije hrvatskih useljenika, posebice na jugu Čilea, bili su više nego surovi. Ipak, oni su vrlo brzo uspjeli naučiti jezik i napredovati u poslu. Potomci tih ljudi koji su obilno znojem natapali čileansku zemlju, danas su redom ugledni intelektualci s kojima se možemo ponositi i mi u Hrvatskoj, a to nema ni jedna od mnogobrojnih etničkih zajednica u Čileu. U sve to sam se i osobno uvjerila kada sam 1968. i 1971. ondje boravila", zaključila je naša sugovornica.


Ana Kaštelan
Matica

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije