Okupljaju se redovito, iz godine u godinu, mohački šokački Hrvati u organizaciji Čitaonice mohačkih Šokaca, pripremajući se za jedan od najvećih obiteljskih blagdana – Božić.
Čitaonica koja broji stotinjak članova, prema riječima njezina predsjednika Đure Jakšića, uspješno priređuje "Badnjak na salašu". Članstvo se odaziva u velikom broju.
I sâma sam oduševljena vidjevši kako djeluje jedna aktivna udruga na korist svojih članova. I baka, i djed, i kći, i sin, i snaha, i zet, i unuka, i unuk nalaze sebe u programima ove udruge.
Svatko zna gdje mu je mjesto, što mu je zadatak i kako se svemu tome veseliti, razgovarati i družiti.
Čitaonica mohačkih Šokaca jedna je od rijetkih hrvatskih udruga u Mađarskoj koja je samoodrživa, što od iznajmljivanja nekretnina u svome vlasništvu, što iz brojnih programa i projekata koje ostvaruje na gradskoj i široj razini.
U šokačkim obiteljima božićne su pripreme počele već na svetu Luciju, tada se sijalo žito koje se na Badnjak stavljalo na stol.
Sutra Šokice, s košarama na rukama, polaze na zornicu, ranojutarnju misu. U košari su jabuke, češnjak, tri žute svjećice i jedna velika bijela. Sve je to pokriveno šokačkim otarkom.
Nakon mise svećenik posveti sve što je u košari, a ministranti od bogatijih ljudi skupljaju darove za siromašne.
Do Badnjaka sve će stajati u pokrivenoj košari na ormaru. Dani u međuvremenu teku u iščekivanju, domaćice čiste kuću, peku kolače, a muškarci pripremaju drva za loženje.
Na Badnjak gazda kuće iz štale donosi slamu u snopovima, koju polaže na pod, kao što je to bilo u štali kada se Isus rodio. Tome se najviše raduju djeca.
Dok se priprema večera, postavljaju se različite stvari na stol. Na njega se stavlja slama, na nju stolnjak, pod stolom su kukuruz, žito, ječam, zob, proso, luk i češnjak.
Osim toga, stavljaju se alati kojima se gazda koristi cijele godine: konjski hamovi, plug, sjekira, ašov, motika, čekić, grablje. Uz to u sobu unose sve za što misle da će im biti potrebno tijekom blagdana jer za to vrijeme ne smije se ići na tavan.
Uoči večere ispod stolnjaka se stavlja novac ili ljuska od ribe kako bi u novoj godini bili bogatiji.
Nasred stola stoji posvećena jabuka i bijeli luk, a u posebnoj bočici med jer je, prema legendi, za vrijeme Isusova rođenja med padao s neba.
U kut bi stavili bor ili barem njegovu grančicu, ukrašen orahom, šljivom, jabukom umotanom u zlatni papir te lančiće od obojenog papira.
Iz sredine žita koje je posijano na svetu Luciju i već je od 10 do 15 centimetara visoko, izvadi se jedan dio kako bi tamo stavili svijeću u kukuruzu.
U zemlju iz koje raste žito stavljaju se tri žute svijeće koje simboliziraju Sveto Trojstvo ili sveta tri kralja, a bijela svijeća Isusa Krista.
Tek tada se na stol stavljaju čaše, pune vinske boce i butelje i na kraju hrana.
Sva jela idu na stol jer gazdarica mora jesti od svakog jela prije nego što ustane od stola. U protivnom kvočka ne bi ležala mirno na jajima.
Nakon što ugase lampaše, svi se okupljaju oko postavljenog i okićenog stola te čekaju najstarijega člana obitelji koji, nakon što je pokucao, ulazi držeći u ruci veliku bijelu svijeću koja donosi svjetlo u kuću.
Najstariji član obitelji tri puta pozdravlja riječima: "Faljen Isus, čestitam vam Badnje veče i Isusovo porođenje", a ostali mu odgovaraju: "Živi, zdravi bili!"
Zatim bi žene oponašale životinjske glasove u nadi obilja u idućoj godini. Nakon toga je slijedila zajednička molitva pa su krenuli jesti posvećena jela.
Od lijepe, zdrave jabuke svaki član obitelji dobio bi jedan dio. Očišćeni češnjak umakali bi u med, i pojeli ga s jabukom.
Med je simbol slatkoga, a češnjak snage, pa se zbog toga jede na početku kako se obitelj ne bi raspala.
Potom svatko izvadi jednu slamčicu ispod stolnjaka. U novoj godini kudjelja će biti kao najduža izvučena slamčica.
Na Badnjak se jela riblja čorba, kod siromašnijih obitelji grah na juhu (priprema se svaka vrsta graha), kolač, tijesto s orasima, tijesto s makom, pečena bundeva, papule, sušeno voće, kompoti.
Riblju bi čorbu služili u tri zdjele – posebno čorbu, ribu i tjesteninu, zbog toga što su već svi bili jako gladni nakon cjelodnevnog posta, a riba se ne jede brzo.
Prvo su pojeli čorbu s tjesteninom, a nakon toga i ribu. Uz riblju čorbu jeli su i kolač koji je gazda prvi načeo.
Nakon večere gazda bi otpuhnuo svijeće te je nastala tišina. Svi su pozorno pratili smjer dima svijeće jer, prema kazivanjima, onaj će umrijeti prvi prema kojem ide dim.
Poslije večere sva djeca dobivaju darove pa se s odraslima igraju na slami. Obitelj se priprema za polnoćku. Petnaest minuta prije pola noći, u radosti, kreću prema crkvi...
Uz čestitare i predstavu kao dio druženja u nekoliko trenutaka veliku sobu ukrasi šokački stol, sa svim mogućim blagdansko-božićnim slasticama iz kuhinje mohačkih Šokaca.
Viđeno i kušano ne može se ispričati, treba sve to doživjeti, otići kući i ono što do sada nismo stavili na naš stol, postaviti i tako ući u radost iščekivanja u krugu svojih najbližih uz prekrasnu, toplu i nadasve obiteljsku priču satkanu na tradiciji predaka...
