Kada se 19-godišnji Martin našao na stranicama poznatog lovačkog magazina u Kanadi "Monster Whitetailsa", hrvatski lovci bili su vrlo ponosni, osobito njegov otac Mario Pejić.
Martin je inače član Hrvatsko-kanadskog lovačkog društva Sokol iz Norvala. Njegov trofejni srndać ovdje se smatra "kapitalcem" s 12 rogova, a pripada raširenoj pasmini bjelorepih srna koje su tipične za južni dio Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.
"Ovim sportom počeo sam se baviti s 15 godina, a većinom lovim lukom i strijelom. Sezona lova na srne vrlo je kratka – samo tjedan dana. Ove godine mi se posrećilo da puškom ulovim ovog starijeg jelena", s ponosom ističe Martin kojem su srne strast.
Kada se otvori sezona lova, naš sugovornik u svoje "pohode" odlazi svaki dan, obično predvečer nakon povratka s fakulteta.
U blizini obiteljske kuće Pejić nalazi se velika farma na kojoj rastu soja i kukuruz. Ovdje već u kolovozu Martin pripremi stupicu kao hranilište za srne. Zatim postavi kamere tako da zna kakve mu srne dolaze. Predvečer sam ili u društvu oca sjedi nekoliko sati i čeka svoj plijen.
Obitelj se obično raduje mesu jer od srnetine pripremaju gulaš, roštilj, a odnedavno i kobasice.
"Otac je najbolji mesar, on lovi već 15 godina u Kanadi, pa je do sada naučio kako iskoristiti što više srnina mesa", otkriva ovaj strastveni lovac.
Iako su rodom iz Hercegovine, kanadski krajolici i divljina koja obiluje divljači privukli su Pejiće da postanu vrsni lovci. Prije nekoliko godina Martinov otac ulovio je jednog od najvećih sobova koje su ikad ulovili hrvatski lovci u Kanadi.
"To je bila prava grdosija", hvali se Martin, koji je tada išao prvi put u lov na sobove.
"Ne mogu izdvojiti skoro dva tjedna koliko traje lov zbog obaveza na fakultetu. Obično se ide 2300 kilometara od Toronta na sjeverozapad prema granici Ontarija i Manitobe. Većinom se vozi, onda se podigne lovački kamp i šest dana čekaju se sobovi. Tati se posrećilo da ulovi ogromnog 'musa'", ističe 19-godišnji Martin.
Ima godina kada se lovci vrate kući bez ičega, ali i druženje je važno. U lovu na soba kapitalca išla je skupina od devetorice lovaca iz kluba Sokol, koji su onda podijelili meso i troškove "izlaska".
U podužem članku koji je objavljen u "Monster Whitetailsu" Martin govori o svome djetinjstvu kada se veselio više ulovu koji je otac Mario donio kući nego li darovima ispod božićnog drvca. Ljubav za lovom nije toliko zarazila njegova starijeg brata Marka, rođenog u Hrvatskoj. U Kanadi su se rodile sestre Gloria i Isabela. Majka Anđelka uspješna je u prodaji nekretnina, a otac s bratom Dragom vodi građevinsku tvrtku.
"Idemo često kući u Ružice u Hercegovini i u Soviće u posjet djedu i bakama. U Hrvatskoj nikad nisam lovio, ali tko zna, možda se jednog dana odlučim i na to", zaključuje ovaj mladi student arhitekture koji pripada drugom naraštaju hrvatskih lovaca u Kanadi.
