O onima kojih više nema, kao i onima koji se sele, uglavnom govore oni koji ostaju i to čine iz uloge ostavljenih. Stoga izrečeno više govori o onima koji su ostali, nego onima što su otišli. Možda se zato tako slabo razumijemo. Svi odlasci u sebi sadrže rastanke, a oni izazivaju osjećaje koji nam se uglavnom na sviđaju.
Pa zašto onda odlazimo?
Vlastitom voljom u potrazi za boljim životom, a vrlo često i zato što moramo. Da, odlasci u sebi uglavnom sadrže i element prisile. Masovni odlasci – elemente velike prisile. To znači ostaviti puno toga što volimo i otići tamo gdje je toga manje. Pritom vjerujemo da će biti više onoga što trebamo. Često je to točno, ali onima koji nisu uspjeli zavoljeti to što su dobili, što vrijeme više odmiče, razlozi seljenja sve više blijede, pa i samo seljenje ponekad gubi smisao.
Povezanost s domovinom
Bh. Hrvati dugo se sele i vjerojatno o tome već imaju genetsko pamćenje. Od dolaska Turaka, preko Eugena Savojskog (1663. – 1736.) do današnjih dana, priroda i ljudi su se natjecali tko će napraviti više povoda za seljenje. Kao u nekom prešutnom savezu, međusobno su se dopunjavali, pa je često izgledalo kako je borba uzaludna. Po završetku, zbog iscrpljenosti i svakodnevne brige za opstanak, razlozi i povodi seljenja brzo se zaboravljaju i u sjećanje vraćaju tek s novim povodima. Valjda zato uvijek stare muke i novo čuđenje.
Sa željom da smanjimo muke i prestanemo s čuđenjem, u Zagrebu se prije 12 godina okupljaju Hrvati podrijetlom iz BiH. Desetak godina je od završetka rata, izabrana su mjesta življenja, zadovoljene egzistencijalne potrebe i započeo je proces socijalne integracije. Traži se uzajamna podrška koja proizlazi iz bliskih odnosa s drugim ljudima, a koja nam pomaže nositi se s kriznim i stresnim događajima. Dobivamo utjehu i razumijevanje, mogućnost socijalne usporedbe i uzajamno poticanje samopoštovanja narušenog u proteklim ratnim i poratnim događajima.
Sve pretpostavke za djelovanje su tu, a organizirana skupina nazvana je "Prsten". Okupljanje, odgovornost, odanost. Kao i sve dobre ideje, "Prsten" se brzo razvijao. O sadržaju i aktivnostima "Prstena" danas se uglavnom zna sve. U njemu je mnogo ljudi, tvrtki, sadržaja i događaja, i još mnogo prostora za nove. Mnogo je tu želja, potreba i različitosti, ali još više mogućnosti, energije i sličnosti. Snaga zajedničkog djelovanja veća je od zbroja pojedinačnog djelovanja. Valjda zbog toga imamo ciljeve i planove i idemo dalje.
Životna stvarnost proteklih 12 godina neke naše ideje i sadržaje je odbacila, a druge opet potvrdila i nove izrodila. Druženje, pomaganje i međusobna poslovna suradnja Prstenovih članova trajan su oblik djelovanja. Poslovni uspjesi i ideja pomaganja stvorili su Zakladu "Prsten". Kroz podružnice smo pokrili većinu teritorija Hrvatske.
Uspostavili smo most suradnje između naših dviju domovina, Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Hrvati BiH i Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu. Iako nema točnih podataka o broju doseljenih Hrvata iz BiH, nitko ne dvoji da se radi o milijunima. Stoga je proces integracije izrazito lagan, a doseljeni i domicilni Hrvati međusobno se oplemenjuju različitostima i specifičnostima podneblja dolaska i življenja. Stoga je danas u "Prstenu" i veliki broj članova koji nemaju podrijetlo koje ih povezuje s BiH. Oni svoje potrebe zadovoljavaju kroz programske sadržaje na polju poslovnih, znanstvenih, kulturnih, sportskih projekata i događaja. Oni "Prstenu" daju univerzalne vrijednosti i vlastitu osobnost.
Važno je napomenuti da "Prsten" održava kontakte i suradnju s Hrvatima raseljenima diljem svijeta. Zahvalni smo im što s nama dijele znanje i iskustvo drugih svjetova. O Hrvatima koji danas žive u BiH u proteklih više od 20 poratnih godina, uglavnom, sve je rečeno. Nažalost, samo rečeno. Djelovanje uglavnom izostane. Ljudska povijest puna je masovnih seljenja, a masovni povratci čista su iznimka. I ovdje je tako. O onima koji se trebaju vratiti raspravljaju i odlučuju oni zbog kojih su oni i otišli. Već samo to povratak čini skoro nemogućim. O tome svjedoče sve brojke. Mi u "Prstenu" djelujemo na tragu stvaranja pretpostavki za prestanak odlaska Hrvata, ali i drugih iz BiH i o otklanjanju nemogućnosti povratka u BiH. Naime, vrlo često je na djelu onemogućavanje povratka, a Hrvati kao najmalobrojniji su najugroženiji.
Povezanost Hrvata
Ponovit ću ono što sam već nekoliko puta govorio o stanju u BiH. Po svome sadržaju i odnosima koji u njoj vladaju, BiH je vrlo komplicirana država. Postat će još i gore ako ne budemo djelovali i tražili rješenja. I to je razlog zašto "Prsten" razgovara s predstavnicima hrvatskih političkih stranaka u BiH i Hrvatskoj, s predstavnicima Crkve te mnogim drugim institucijama i pojedincima koji mogu pomoći u poboljšanju položaja hrvatskog naroda u BiH, a time i samoj BiH.
Nije BiH siromašna zato što joj je priroda bila nesklona, nego zbog međunarodnih odnosa, ali i međusobnih odnosa naroda koji u njoj žive, pa i odnosa u okviru svakog od naroda. Rat je ostavio duboke tragove kod pojedinaca i naroda. Čini mi se da je sposobnost liječenja trauma kod pojedinaca znatno bolja od liječenja trauma kod naroda. Naime, svaki od naroda u BiH u rat je ušao s vlastitim očekivanjima, pa i ciljevima, i iz rata izašao s razočarenjem u odnosu na očekivanja i nerealiziranim ciljevima.
Možemo slobodno govoriti o poslijeratnim traumama naroda BiH. Sada bi trebalo redefinirati ciljeve i uskladiti ih s realnošću. Međutim, moj doživljaj jest da je dio deklariranih ratnih ciljeva pretvoren u skrivene, a realnih ciljeva je vrlo malo. Bez ciljeva nema ni djelovanja. Zato su svi jednom nogom u prošlom vremenu i nastojanju da realiziraju barem nešto iz tog vremena. Drugom nogom nastoje pratiti stvarnost. Zbog toga su u raskoraku sa samim sobom i s dvama drugim narodima. I zato je svima teško.
Rješenje treba tražiti kroz opažanje vlastite teškoće i teškoće drugih, a potom kroz ono što ih spaja, graditi svijet sadašnjosti u kojem će svatko djelovati u okviru vlastite domene. To bi, između ostaloga, značilo da se politički predstavnici svakog od naroda u BiH svojim glasačima počnu obraćati kroz ideje djelovanja, a ne optuživanja drugih. Što se pojedinaca tiče, dopuštam da svatko od nas ima vlastite doživljaje vezane uz ratne događaje. Ja sam rat doživio kao veliku osobnu nepravdu, ali i kao nepravdu prema nama kao skupini Hrvata iz BiH.
Vjerovao sam da je, kao i svaka druga nepravda, i ova uvjetovana nečijom zločestoćom. "Prsten" mi je pomogao da jasnije opazim i nas i druge kao skupinu i da shvatim kako svojim činjenjem i nečinjenjem uvelike odlučujemo o svojoj sudbini.
U želji da im u tome pomognemo, osim svega što smo do sada činili, a što ćemo i dalje činiti, idemo u osnivanje Udruge bosanskohercegovačkih Hrvata "Prsten" sa sjedištem u Vitezu. Želimo svoje znanje i iskustvo te sadržaje i infrastrukturu staviti na raspolaganje Hrvatima u BiH. Želimo zajedništvo u djelovanju. U tome imamo podršku svih važnih čimbenika u Republici Hrvatskoj, kao i predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini. Na tom tragu je i osnovan Konzulat Republike Hrvatske u Vitezu, a predstoji i skoro osnivanje konzulata u Livnu. Smatramo obvezom svih Hrvata u svijetu pomoći Hrvatima u BiH.
