Bio je grof, hrvatski političar i duhovni vođa Hrvatskog narodnog preporoda. Janko grof Drašković autor je najvažnijeg spisa nacionalnog pokreta Disertacija (Karlovac, 1832.) koji predstavlja najcjelovitiji i najzreliji politički program u hrvatskoj političkoj povijesti. Zapravo, bio je to politički naputak za buduće poslanike koje je Hrvatski sabor trebao birati za zajednički Ugarsko-hrvatski sabor u Požunu (današnja Bratislava).
U tom djelu grof Drašković, među ostalim, savjetuje buduće hrvatske zastupnike da se založe za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jednu političku cjelinu koju on naziva Velika Ilirija, a koja bi obuhvaćala tadašnju Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Rijeku, Bosnu te slovenske zemlje Kranjsku, Štajersku i Korušku.
Bio je jedan od najobrazovanijih ljudi tog doba u Hrvatskoj. U mladosti se posvetio vojnoj karijeri koju je morao prekinuti zbog bolesti. Kao osvjedočeni domoljub, u Hrvatski narodni preporod uključio se sa 62 godine – najstariji hrvatski preporoditelj.
Godine 1838. potaknuo je osnivanje Ilirske čitaonice koja je postala žarištem narodnog preporoda. Utemeljio je 1842. Maticu hrvatsku (tada ilirsku) te postao njezin prvi predsjednik. Do 1848. bio je prvak Narodne stranke.
Potječe iz poznate hrvatske velikaške obitelji koja je dala mnogobrojne uglednike te čak četiri hrvatska bana. Umro je na putu prema nekom njemačkom lječilištu, a od 1893. počiva u arkadama zagrebačkog Mirogoja.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
