Radnički klub "Napredak" osnovan je 1936. godine u Broken Hillu, najpoznatijem rudarskom središtu Australije. Premda su počeci organiziranog okupljanja iseljenika iz južnoslavenskih zemalja u Australiji vezani uz jedno drugo rudarsko središte, Boulder City u Zapadnoj Australiji gdje je još 1912. godine osnovano "Hrvatsko-slavensko društvo", ipak je Broken Hill odigrao presudnu ulogu u društvenom životu naših iseljenika u toj dalekoj zemlji.
Iz spomenutog malog gradića u New South Walesu, podignutog na bogatim nalazištima srebra, olova i cinka, širila se iskra radničke solidarnosti do gotovo svih naseobina naših iseljenika u Australiji, a ponekad i do udaljenih zemalja i kontinenata. Bio je to zarazan primjer koji je ubrzo stjecao brojne sljedbenike i poklonike, pa je otuda Broken Hill i dobio izuzetno mjesto u radničkom pokretu Australije.
Borbeni duh rudara Broken Hilla široko se pročuo prvi put 1918. godine kad su punih 18 mjeseci ustrajali u štrajku tražeći povišicu plaće, kraće radno vrijeme i druge povlastice na koje su imali puno pravo. Bio je to vjerojatno najdulji štrajk u australskoj povijesti, a završio je pobjedom radnika.
Odjeknula je i pogiblja poznatog radničkog borca iz Broken Hilla Pereyja J. Brookfielda, zastupnika u parlamentu, koji je pao kao žrtva atentata nekog ruskog bjelogardijskog emigranta. Taj atentat na radničkog vođu još više je ujedinio rudare Broken Hilla i učvrstio ih u traženjima uskraćenih prava. Uz pomoć svoj borbene i napredne rudarske unije (Workers Industrial Union of Australia) oni su ta prava i izborili, pa su rudari Broken Hilla s vremenom stekli možda najbolje uvjete rada u cijeloj Australiji.
Borbeni duh naprednih rudara Broken Hilla nije ostao bez utjecaja i na naše iseljenike koji su u rudnicima tog gradića potražili zaradu. Teško je pouzdano utvrditi kada su prvi doseljenici iz naših krajeva doprli onamo, ali prema nekim izvorima bilo je to još krajem 19. stoljeća. Već tada u Broken Hillu susreću se prezimena poput Pavlić, Zubrinić i neka druga, za koja nije teško doznati odakle potječu.
Kada je 1924. počelo znatnije iseljavanje iz Jugoslavije, povećao se i broj naših iseljenika u Broken Hillu. Krajem dvadesetih godina bilo je oko 200 doseljenika iz tadašnje države, pa su tako stvoreni uvjeti za stvaranje njihovih samostalnih organizacija i udruženja. To je učinjeno i 1928. kada je u Broken Hillu osnovan "Borbeni radnički pokret".
Jedan od sudionika, Tomo Katić iz Baćine, u svojim je sjećanjima (objavljenim u zborniku "Četrdeset godina", Beograd 1960.) o tome zabilježio: "U veljači 1926. pošao sam u Australiju. Tražio sam posao, bez obzira na uvjete rada i opasnosti po zdravlje, i zaposlio sam se u Broken Hillu, u rudnicima olova. U Broken Hillu tada je bilo oko 150 do 200 naših iseljenika. Kad sam zaključio da je većina njih zainteresirana za radničke ideje, organizirao sam nekoliko protestnih zborova protiv proganjanja i raspuštanja radničkih organizacija i zatvaranja radničkih prvaka u zemlji. U kolovozu 1928. godine sazvali smo zbor i osnovali organizaciju pod imenom 'Borbeni radnički pokret'. Uspjeli smo tada okupiti oko 80 posto naših radnika iseljenika. Odmah smo organizirali i žensku sekciju, koja je mnogo pridonijela općem radu, posebno u prikupljanju pomoći. Poslije uspješnog početka u Broken Hillu tražili smo i uspostavili veze s našim iseljenicima i u drugim industrijskim centrima Australije i Novog Zelanda. Preko prijatelja slali smo literaturu, a povremeno i izdavali 'Bilten' koji je opisivao rad organizacije u Broken Hillu".
Premda "Borbeni radnički pokret" nije bio bez određenog utjecaja među iseljenicima u Australiji, zbog svog sektaškog načina rada ipak nije pustio dublji korijen kod iseljenika. Kad se 1932. godine više otvorio i uspostavio jače veze s radničkim pokretom Australije, zabilježen je osjetan napredak. Samo dvije godine poslije sazvana je nacionalna konferencija svih organizacija u Australiji na kojoj je postavljen temelj za stvaranje široko zasnovane organizacije koja će okupljati sve naše iseljenike. To je bio začetak saveza, nesumnjivo najbrojnije i najznačajnije organizacije naših iseljenika na "petom kontinentu". Na početku je sjedište bilo u Broken Hillu. Kasnije je premješteno u Sydney, dok je na prvoj lokaciji ostao samo tzv. Centralni patronat te organizacije.
I pojava prvih novina naših iseljenika u Australiji vezana je uz rudarski Broken Hill. Tu se 1. svibnja 1931. pojavio prvi broj šapirografirane "Borbe", lista koji će doživjeti samo nekoliko brojeva. Za njim slijede: "Plamen", "Iskra", "Oganj", "Proleter", "Pravda" i neki drugi bilteni i listići kratkoga vijeka, dok se napokon u prosincu 1936. godine u Sydneyju pojavio "Napredak" - list koji će tijekom desetak i više godina biti u samom vrhu našeg iseljeničkog novinstva. Možda nije slučajno što je list tako nazvan, jer je upravo te iste godine u Broken Hillu osnovano društvo "Napredak".
O osnivanju ovog iseljeničkog društva postoji zapis objavljen na stranicama "Napretka" u broju od 28. siječnja 1938.
"U suglasju nekoliko radnika", čitamo u tom zapisu, "pozivalo se cijelo naše iseljeništvo ovog mjesta kroz lokalne novine da se sastanemo 24. listopada 1936. Odaziv nije bio velik kako smo očekivali, budući da Broken Hill broji oko 150 naših radnika, a na tom sastanku ih je bilo prisutno samo 40. Tada se donijela odluka da se sagradi dvorana. Svi prisutni smo postali članovi, kao i pet kolegica počasnih članica".
Među osnivačima i prvim članovima novog društva bili su: Josip, Mate, Stipe i Vice Alagić, Mate i Luka Bartulović, Marin Cetinić, Toma Katić, Paško Kronja, Ivan Nola, Ante Ravlić, Mate Šantić, Ivan Viskić, Šimun Visković i mnogi drugi naši rudari iz Broken Hilla.
N.G.
