Četvrt Bridgeport, smještena blizu samog centra Chicaga, poznata je po velikim naseljavanjima prve generacije Hrvata koji su početkom prošlog stoljeća ovdje najviše dolazili iz Cetinske krajine.
Poznata je i po župi sv. Jeronima na čijem je čelu franjevac Ivica Majstorović. Prema njegovim riječima, vjernici imaju beskrajno povjerenje u svoju Crkvu i katoličku osnovnu školu.
"Ovdje dolaze djeca od jaslica, preko dječjeg vrtića do osmogodišnje škole. Sada je to zapravo jedna klasična američka katolička škola u kojoj ima nekoliko naših hrvatskih učenika".
"Godine 1917. u župi sv. Jeronima osnovan je klub s otoka Cresa koji je imao samo jednu misiju: pomoći bolesnim članovima u zajednici i onima kada netko mlad umre. Sličan cilj imao je i Klub Poljica iz Sinja, osnovan četiri godine prije", ističe fra Jozo Grbeš, kustos hrvatskih franjevaca za Sjedinjene Američke Države i Kanadu.
Župa bl. Alojzija Stepinca, koja je utemeljena 1972. godine, a nalazi se na sjeveru grada, za franjevca Pavla Maslaća ipak je najposebnija.
"Po tome što je ovo jedina čikaška župa u kojoj je sve hrvatsko. Većina drugih je mješavina Amerikanaca, Hrvata, Meksikanaca i Španjolaca. Moram priznati i da je župa dosta teška jer s našim ljudima treba puno raditi, nekako ih osokoliti".
Za što imaju priliku svaki dan kada se predvodi hrvatsko misno slavlje.
"Najčešće dolazi starija generacija Hrvata. Djeca i mladi najviše nas posjećuju tijekom ljeta", dodaje Dijana Čuvalo, predsjednica Crkvenog odbora u župi bl. Alojzija Stepinca.
Pavao Maslać u Americi živi već šezdeset godina. Njegova ruka bila je svjedok na bezbroj krštenja, pričesti, krizmi, vjenčanja i sprovoda.
Iako će svoja životna iskustva možda jednog dana ispričati u knjizi, nikad neće otkriti tajne skrivene duboko u zidovima ove zgrade.
Samo on zna kako mu je bilo slušati o neostvarenim mladenačkim željama koje su ostarjele. Neke župljane odavno je prekrila crna zemlja. Ne ona po kojoj su trčali u djetinjstvu, jer nikad se nisu vratili.
"Ima jedan dio novopridošlih Hrvata koji bi se željeli vratiti u domovinu i mi sigurno nemamo ništa protiv njihove odluke. Ipak, čini nam se kako je to samo priča, da većina njih na kraju ostaje ovdje", tvrdi naš sugovornik.
Ništa drukčija nisu ni iskustva franjevca Ivice Majstorovića koji svega nekoliko godina živi u ovom dijelu Sjedinjenih Američkih Država.
"Kad se nije moglo ići u domovinu, svi su sanjali o tome kako će se jednog dana vratiti. Sada su se uvjeti promijenili, a puno ljudi je ostalo ovdje. To jako muči starije generacije, budući da su im djeca već odrasla i imaju unučad zbog čega su vezani i više se ne mogu vratiti".
A veže ih i događaj koji tradicionalno okuplja najviše vjernika.
Blagdan Velike Gospe najstarija je takva proslava u Chicagu koja se od 1906. godine održava na istom mjestu, u isto vrijeme.
Ipak, od 2015. ostat će u sjećanju svim Hrvatima jer tad ih je posjetio nadbiskup Blaž Ćupić.
"Poručio bih mladim generacijama da budu ponosni na svoje naslijeđe, tradiciju i vjeru. Danas sam ovdje zato što mi je sve to pružila moja hrvatska obitelj. Baka i djed, koji su ovdje došli prije mnogo godina, nisu zaboravili na korijene. Ne bih bio biskup da nisam imao njihovu snažnu potporu, stoga Hrvati ne smiju zaboraviti i moraju biti svjesni kako je obitelj najvažnija te da su njihovi prethodnici napravili sjajne stvari za njih", ističe nadbiskup Chicaga.
Tri hrvatske župe useljenicima nisu bile samo adresa za molitvu...
"One su bile mjesto gdje su se Hrvati družili i pazili jedni na druge. Naši ljudi ovdje su se osjećali kao kod kuće. Nisu dolazili nedjeljom samo zbog svete mise, naravno ona je bila važan događaj, nego da podijele svoja iskustva, patnje i radosti. Zato su župe opstale toliko dugo, u Chicagu su dvije stare čak 102 i 103 godine", zaključuje franjevac Jozo Grbeš.
@stinkyink. . Šta je tebe s kosova na adu ciganliju poteralo? ;-) tolerancija je poštivanje tuđeg mišljenja i stava - koje ne mora biti i tvoje .. ni ja tebe " cigom " ne zovem samo zato što si srbinbin ... a mogla bih :-)