Dosta bure u hrvatskoj javnosti nedavno je izazvao transparent koji se pojavio na Povorci ponosa održanoj početkom lipnja u Zagrebu. Mladi SDP-a potpisali su poruku: "Bolje gay slikovnica nego ustaška šahovnica." Reakcije su bile dosta burne na takav plakat. Uglavnom su se vrtjele oko tvrdnje da je riječ o vrijeđanju hrvatskog grba.
Upitno je, međutim, postaviti pitanje tko stvarno vrijeđa hrvatski grb? Vrijeđaju li ga mladi SDP-a koji provociraju pa podmeću kukavičje jaje tako što su očekujući napade na svoj plakat htjeli čuti tvrdnje kako su današnji hrvatski grb i onaj ustaški ustvari ista stvar? Nažalost, takve tvrdnje čuli smo i od nekih javnih djelatnika.
Vrijeđaju li hrvatski grb više nego mladi SDP-a oni koji sebe smatraju borcima za nacionalne vrijednosti i domoljubima, ali ipak i sami najviši državni simbol nazivaju pomalo pogrdnim imenom – šahovnica?
U heraldici svaki simbol ili svaki znak ima svoje značenje. U hrvatskoj povijesti šah nikad nije bio toliko važna igra da bi šahovska ploča bila dijelom hrvatskog grba. Čak ni pobornici teorije o iranskom podrijetlu Hrvata ne mogu povezati šahovsku ploču s hrvatskim grbom.
Mišljenja o izgledu hrvatskog grba su različita. Jedni tvrde da je riječ o štitu s crveno-srebrenim poljima. Drugi govore kako je hrvatski grb nastao kao simbol nazubljene utvrde s crveno-bijelim poljima. Treći kažu da je početni oblik nazubljene utvrde s vremenom stiliziran i pretvoren u štit. U svakom slučaju poruka simbola, bila to utvrda ili bio štit, sasvim je jasna. Riječ je o nečem što brani, što čuva, što se koristi u borbi. Riječ je o našem prepoznatljivom simbolu s kojim smo kroz stoljeća očuvali nacionalnu samobitnost.
Taj naš hrvatski štit, naš državni grb Slobodan Milošević posprdno je volio nazivati šahovnicom. On je čak upotrebljavao izraz za kojim su posegnuli i mladi SDP-a, a to je ustaška šahovnica. Teško je reći jesu li bili instruirani od nekog starijeg budući da se oni sami ne mogu sjećati Miloševića pa ni njegovih riječi, a u hrvatskim školama o tom dijelu povijesti uči se sramotno malo.
Činjenica je da u SDP-u i danas djeluju neki ljudi koji se nikad nisu pomirili s činjenicom da je Hrvatska samostalna i suverena država. Nedavno je njihov saborski zastupnik Nenad Stazić ustvrdio da je pobjednička vojska 1945. šlampavo obavila posao, aludirajući na masovna ubijanja Hrvata. Kako god bilo, bila je to provokacija na koju su nasjeli oni koji misle da je dobar domoljub samo jako glasan domoljub koji najprije izgovori, a tek onda razmišlja o onome što je rekao.
Da nema nimalo sumnje kako su autori tog plakata baš htjeli dobiti takve reakcije svojom provokacijom, govori i to gdje se on pojavio. Ako i pretpostavimo da autori nisu imali zle namjere spominjući današnji hrvatski državni grb, nego da su stvarno mislili na one koji svoje profile na društvenim mrežama kite znakovljem NDH ili ih crtaju po zidovima i gdje već stignu, onda se moramo zapitati što takva poruka uopće radi na Povorci ponosa. Kakve to veze ima jedno s drugim? Ne bi li ta povorka homoseksualaca trebala biti sasvim apolitična?
Pogledamo li tko se sve okupio u toj šarenoj povorci duginih boja, a bili su tamo i Milorad Pupovac, Bojan Glavašević, Anka Mrak-Taritaš, Ivan Vrdoljak i još mnogo drugih radikalno lijevih političara, onda nije teško zaključiti kako je to najmanje bila povorka za prava homoseksualaca, a mnogo više povorka koja je još jednom Hrvatsku trebala prikazati kao državu s manjkom tolerancije.
Naime, kad se saborski zastupnici pridružuju raznim prosvjednim povorkama, onda je to jasna poruka o uređenju države. Mogli su oni biti tamo i samo kao znak podrške homoseksualcima, ali opet ostaje pitanje zašto? Zar su homoseksualci u Hrvatskoj više ugroženi od neke druge socijalne skupine da im na ulici treba davati podršku? Jasno je da nisu. Cijela ta priča, s plakatom od kojeg se nitko nije ogradio, a koji govori o hrvatskom grbu kao ustaškoj šahovnici, imala je samo jedan cilj – još jednom kompromitirati Hrvatsku.
Nasreću, oni koji su reagirali na plakat ipak su samo marginalni sudionici političke scene tako da će on ostati trajna mrlja svojim potpisnicima, a to je SDP. Nama svima ostaje mnogo veći problem, a to je činjenica da u društvu postoje ljudi koji nazivanje hrvatskog grba šahovnicom ne smatraju uvredom.
Red bi bio raspitati se o ljudima koje kritizirate. Gugo jest iz Hrvatske (Knin). Jedino ako ni taj kraj nije po vama dovoljno hrvatski, ili je "kockastoglav" (oh kako liberalno) pa ga isključujete iz nacionalne cjeline. Iako ne znam koji bi kraj, s obzirom da je Knin bio centar Zvonimirove Hrvatske, bio hrvatskiji od njega. No povijest vam očito nije jača strana, što me dovodi do sljedeće stvari: hrvatskog grba. Hrvatski grb s prvim bijelim poljem nije ustaški nego jedan od nekoliko jednakovrijednih hrvatskih povijesnih grbova. Zato se i nalazi na ustanovama i slikama koje su stoljećima starije od ustaškog pokreta. Ustaški pak grb ima u prvom (bijelom) polju vitičasti pleterni grb sa slovom U unutar njega. Taj grb od 1945 nije koristio ama baš nitko.