Jerko je napisao, bez znanja strica Šimuna, pismo u Ameriku stricu Mati.
Dragi striče, kad stigne, a rijetko stiže, od tebe pismo iz Amerike, stric Šimun kaže za pismo knjiga, zovne me i kaže: "Jerko, čitaj knjigu!"
Čitam polako, riječ po riječ, a on nadnio glavu nad pismo, bulji u slova kao da zna čitati. Nikada nije naučio ni jedno slovo. Kaže da mu nitko nije smetao učiti, ali nije htio, jer se bojao da bi napustio imanje.
Dok ja čitam, on osluškuje kada će se spomenuti dolar. Ako se ne spomene dolar, knjiga se odloži u sanduk. Ako se spomene da si poslao, stric jako osjeti bratsku ljubav, oko mu zasuzi, poneka se suza svalja niz lice i zaustavi u brku.
On malo zainca, malo zašmrca, malo kimne glavom i hrapavim glasom kao bolesnik izgovori: "Čitaj, dijete, čitaj!"
Čitam jednom, dvaput, čitam toliko puta dok on ne zapamti svaku riječ. Ja sam pismo zapamtio prije njega i mogao sam držati u ruci bilo kakav papir, izgovorio bih iz pisma svaku riječ.
Kad je naučio pismo, izišao bi među ljude i pripovijedao riječi iz bratova pisma i još bi podigao novčanicu iznad glave i govorio da nitko nema tako dobrog brata kao on. Da je moj ćaća živ, i on bi se veselio kao i stric Šimun i govorio bi kako ima dobroga brata.
Šimun je i ove godine doživio štetu koju krije od svakoga. Ja ću samo tebi reći, a ti nemoj drugima kazivati, jer, ako stric dozna, ajme meni...
Ti si otišao davno kada je rijetko tko ima gudina. Od kada si ti počeo slati dolare, stric svake godine nabavi gudina ili gudu.
Sve mu se meso dobro osuši, ali s pršutima ima problema bez obzira na to što ih zavalja u lugu i stavlja u tisak između dasaka i na daske stavi grudinu kamenja.
Plećke se troše kad težaci rade, a pršuti su za prodaju. U proljeće ih skine s čerena i objesi u tamniji dio izbe. Nitko pršute ne smije dirati, samo bi ga on ponekad opipao i pomirisao. Spremio se i nosit će jedan na prodaju, a drugoga će kad budu druge potrebe.
Primio ga je u ruku i ništa nije vidio sumnjivo, pomirisao i osluhnuo i učinilo mu se da nešto šumi.
"Janje!" zovnuo je strinu da i ona osluhne jer bolje čuje i vidi. Dok je primakla uho, oči joj se razrogačiše, a Šimun se ukipio, stoji nepomično kao stožina.
"Što ti se čini?" jedva upita.
"Šumi unutra kao u ulišću", primiče i odmiče pršut od uha, samo što joj iz nepredvidivih razloga suze ne poteku.
Šimun zna kako će ispitati je li pršut zdrav. Zašiljio je praljak, ugurao ga uz šljuk kosti u unutrašnjost.
Kad je izvukao praljak i pomirisao, gornja mu se usna podigla zatvaranju nosa. Janja je pomirisala i isti trenutak stisnula prstima nosnice.
Kroz rupicu koju je napravio iskočio je crv. Kad se izvuče iz unutrašnjosti na površinu, smota se u kružnicu, odupre se prednjim krajem o zadnji i – iskaču na sve strane.
Moj striče Mate, strina je donijela veliki oštri nož, stric Šimun izišao iz izbe pod balaturu, okrenuo leđa prema oboru da nitko ne vidi što radi, a već je miris crvljiva pršuta privukao mačka i šapom čeprlja po stričevim hlačama očekujući koji zalogaj.
Kokoši su vjerni prijatelji kućnih vrata, podigle glavu, kvocaju, poneka nešto kljucne po prašini. Kad je razrezao pršut bijele se rojevi bijelih crvi, iskaču na sve strane, a kokoši hvataju neke u zraku, neke na zemlji. Ja mislim da se kokoši nikada nisu najele crvi kao iz stričeva pršuta.
Mačku je bacio jedan komad pun larvi i što većih što manjih crvića, i mačak je tako slasno grizao kao da je miša ulovio.
Veliko mnoštvo crvi je iskakivalo kao da je željno zraka i završavali su u kljunovima kokoši. Malo je pršuta spasio u komadićima kroz koje još crvi nisu prošli.
Komadiće pršuta koje je ostavljao na stranu strina je zatučenom vodom polila i samo da vidiš kako su se oni mali, jedva vidljivi crvići grčili.
I meni je odrezao jedan komadić. "Na", kaže stric: "Požderi i ti koji zalogaj!"
Da je nahranio mene, mačka i kokoši, a i on je po koji komadić žvaknuo, malo bi mu malo ostalo.
Bio je ljutit jer ovakvu štetu nije mogao lako prežaliti. Stalno je pogledao i na onaj pršut koji visi u izbi i bilo ga je strah u njega dirnuti, ah visili su jedan uz drugoga i čini mi se da im je jednaka sudbina.
Čuo sam kako govore u selu da Šimun hrani kokoši crvima iz pršuta.
Od srca te pozdravlja sinovac Jerko.
Ivan Ićan Ramljak
... I naš pršut je pun crvića, jedino, mada ga zovu i kokošinjac, umjesto da ih pojedu kokoši, njih plaćamo od 12454 kune pa do 21462,15 kuna.